U nedjelju, 22. rujna nakon večernje sv. mise u 19h, u crkvi će biti prikazan novi dokumentarni film redatelja Jakova Sedlara “Borba se nastavlja”.
Film je to o don Danku Litriću, našem saleziajncu i misionaru koji djeluje u Ruandi od 1981.
Priča prati njegov cjelokupan život od djetinjstva u Žeževici kraj Omiša, preko školovanja, djelovanja u domovini te o njegovom neumornom dugogodišnjem misionarskom služenju u Ruandi.
Svi ste pozvani!
Don Danko Litrić rođen je 21. srpnja 1942. godine u Žeževici kod Omiša. Za svećenika je zaređen 1968. godine u Zagrebu. U Hrvatskoj djeluje kao župnik na više salezijanskih župa, a posebno je poznat propovijedanjem pučkih misija. Don Danko odlazi u misije, u Ruandu 1981. godine te mu ona postaje drugom domovinom. Djelujući kao misionar, vrši različite dužnosti. Kao ravnatelj i župnik župe Kicukiro u glavnom ruandskom gradu Kigali sagradio je, velikim dijelom uz pomoć dobrotvora iz Hrvatske, prvu crkvu Marije Pomoćnice (1988.), a drugu veliku crkvu (2018.). 1990. godine u župi Musha, sagradio je također dvije velike crkve, jednu posvećenu Mariji Pomoćnici kršćana, a drugu Kristu Kralju. Rat i genocid u Ruandi, u travnju 1994. godine prekinuli su don Danka na vrhuncu djelovanja. U danima neviđenoga stradanja ruandskoga naroda, don Danko odlučuje ostati sa svojim župijanima. Pobješnjele mase ubojica u jednom su danu (13. travnja 1994.) pobile sve one koji su se tjedan dana skrivali u župnoj crkvi. Život don Danku bio je pošteđen, ali je bio prisiljen gledati stravično ubijanje svojih župljana. Iz ruandskoga pakla izvode ga talijanski vojnici. Odlazi u Europu bolne duše i ranjena srca. Nakon jednogodišnjeg oporavka vraća se ponovno u svoju Ruandu, u jesen 1995. godine. Od tada djeluje pastoralno na jugu Ruande u župi Rango – Butare. Ondje osniva salezijanski omladinski centar i školu „Don Bosko” gdje mladi mogu učiti brojne zanate. Don Danko se očinski brine i za mlade domaće salezijance, koji su garancija širenja salezijanske karizme. Potaknut potrebama mladih, za njih je na obali jezera Muhazi sagradio dom za duhovne susrete i zanatsku školu. Najsiromašniji iz toga zabitog kraja u školi uče čitati i pisati, a ujedno uče i brojne praktične zanate. Zahvaljujući darovima dobrotvora iz Hrvatske izgradio je kuću časnim sestrama, „Prijateljice siromaha”. Don Danko svake četvrte nedjelje u mjesecu obilazi i zatvorenike u velikom zatvoru u Kigaliju, s njima slavi Euharistiju. Don Danko rado piše o misionarskome djelovanju, o svojim doživljajima i iskustvima, dopisnik je brojnim vjerskim časopisima i novinama.
