Crkvena lađa i prezbiterij
Sveta Mati Slobode
SVETA MATI SLOBODE
Crkvena lađa i prezbiterij
U crkvenoj lađi može se okupiti oko 2000 vjernika, a iz nje se pred vjernicima otvara pogled na prezbiterij (oltar i ambon te oltarni reljef).
S desne strane svjetlo prodire kroz dva velika vitraja, koji uokviruju orgulje, a s lijeve strane prodire kroz vitraje koji čine plašt kapele svetohraništa i Gospe.
Oltar i ambon
Oltar u sredini i ambon zdesna isklesani su od velebitskog romanovca crvenosmeđe boje. Mramor je uzet s lokaliteta Tulovih Greda, simbola hrvatskog identiteta. Postolje oltarne ploče tvore dva slova M, koja naznačuju vrijeme nastanka svetišta, kraj drugog milenija. Sam puk ta dva M očitava i kao Majka Marija.
Prigodom posvećenja u oltar su položene moći blaženoga mučenika Alojzija Stepinca, glasa savjesti hrvatskog naroda.
U ambonu, s kojega se naviješta Riječ, snažno su izraženi Λ i Ω, koji označuju Krista, početak i svršetak vremena i vjekova.
Zavjetna Crkva
Oltarni reljef Proslave
Reljef Proslave je središte liturgijskog prostora u kojem se vjernici okupljaju na slavljenje otajstva spasenja i središte kenotafa s imenima poginulih branitelja koji su, vjerujemo, nakon svoje muke ucijepljeni u Kristovu proslavu. Po tome je kenotaf duhovno domovinsko središte u čast našim mučenicima.
Svojim sadržajem reljef osmišljava i povezuje žrtvu Kristovu i žrtvu svih u kenotaf upisanih branitelja i nas koji slavimo Kristovu žrtvu i molimo za pokojne. Tako reljef uprisutnjuje cjelovitu povijest spasenja: središnji je lik Krist uskrsli, prikazan kao Pobjednik i Svevladar, a Gospa ispred njega, kao prvouskrsla od ljudi, u zagovornoj molitvi kao Kraljica Hrvata.
Oko njih je uskrslo kolo onih koji “dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje … u krvi Jaganjčevoj” (Otk 7, 14).
Tako se ostvaruje vizija proroka Ezekiela: suhe kosti, bez života, snagom Krista uskrslog i zagovorom Gospe zaodijevaju se životom i stvaraju novi narod. “Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj” (Ez 37, 12).
U reljefu su prikazi ranjenoga grada Dubrovnika i srušenog Vukovara, a iznad njih razdrobljene kockice hrvatskoga grba što naznačuje zlo kojem smo bili izvrgnuti u vrijeme obrambenoga Domovinskog rata za Hrvatsku. Ujedno su vrlo vidljivo naglašene tri velike rane i niz trorana koje predstavljaju Kristove čavle, njegovu i našu povijesnu prikovanost. No nema tih čavala, nema toga groba koji će zarobiti Boga i one koji u njega vjeruju.
“Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.” (Iv 11,25)
Borba u povijesti za bilo kakvu slobodu i ideale bila bi besmislena bez slobode kojom nas je Krist oslobodio. A onaj koji je pošao Kristovim putem kadar je, jer već u Kristu živi svoje uskrsnuće, i život svoj založiti za braću svoju. To su učinili naši branitelji. Stoga je obodom reljefa zlatnim slovima ispisana posveta: Martyribus pro Patria Croatia in Christo Resurrecturis (Mučenicima za domovinu Hrvatsku koji će u Kristu uskrsnuti). Reljef je djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića.
Vitraji
Vitraji s južne strane svojim porukama povezuju svetište Sveta Mati Slobode sa svetištima Remete i Trški vrh. Lijevi vitraj nosi remetski natpis Fidelissima Advocata Croatiae (Najvjernija odvjetnica Hrvatske), a desni vitraj nosi natpis iz svetišta Gospe Jeruzalemske s Trškog Vrha, Melioris Mundi Origo (Početak boljega svijeta). To nas upućuje na hrvatsku vjerničku tradiciju štovanja Presvete Djevice, Isusove Majke i naše Majke u nizu hrvatskih marijanskih svetišta diljem domovine.
Vitraji sa sjeverne strane tvore kristalni plašt kapele. Rubom plašta inkrustirane su kristalne konveksne kugle. U svaku kuglu upisano je ime mjesta porušenih i teško oštećenih crkava i kapela, a broj križeva u kuglama označuje broj srušenih i teško ranjenih sakralnih objekata.
































