Osnutak župe

Hrvatski salezijanski provincijalat pod br. 6/1975 od 17.3.1975. obavijestio je Nadbiskupski duhovni stol o situaciji i potrebi za osnutkom nove župe odcjepljenjem od Sv. Ane u Rudešu.

Još 1968. kardinal Franjo Šeper razmišljao je o tome, a i tadašnji upravitelj župe sv. Ane radio je na tome. Čak je pismeno predložio da župa nosi naziv Duha Svetoga ili sv. Dominika Savija.

Duhovni stol odgovorio je dopisom kao odgovor Hrvatskom salezijanskom provincijalatu pod brojem 675/1975 od 11.4.1975. gdje se kaže: župa Svetoga Duha Gajevo – Jarun formalno je proglašena župom g. 1971. kao i ostale novoosnovane župe na proširenom teritoriju Zagreba.

Upravitelj župe sv. Ane, g. Nikola Zubović, i Sekreterijat unutarnjih poslova – Trešnjevka sa datumom od 18.9.1975. kažu da će se od 4. prosinca u prostorijama Jaruna, Galijske 8, vršiti redovita vjerska djelatnost RKT župe Duha Svetoga Gajevo–Jarun.

Druge nedjelje Došašća 7. prosinca 1975. prvi put služi se služba Božja.
Prema listu poslušnosti br. 292/75 od 18.8.1975. za župnog upravitelja predložen je g. Zvonko Krištić. List poslušnosti potpisao je provincijal Nikola Pavičić.

Prvo kršteno dijete u župi jest Danijel Osrećki i to 28. prosinca 1975.

Pod brojem 203/76 od 26.3.1976. Nadbiskupijski duhovni stol odredio je granice za župu. Dekret je potpisao zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.
–    s istoka: potok Črnomerec od autoceste do Save,
–    sa sjevera: autocesta od potoka Črnomerec do potoka Kustošak,
–    sa zapada: potok Kustošak do autoceste do Pešćanske, Pešćanska od potoka Kustošak do Kružne ulice, Kružna ulica do Čankovićeve, Čankovićka do Kružne ulice do Save,
–    s juga: rijeka Sava.

Nova župa posvećena je Duhu Svetomu. Dekretom br. 750/76 od 26.3.1979. g. Zvonko Kristić imenovan je upraviteljem župe Gajevo-Jarun.

Župni upravitelj Zvonko Kristić posreduje kod vjerske komisije pod brojem 32777. od 6. lipnja 1977. da se ista zauzme za novu lokaciju jer je kuća predviđena za rušenje.
Sekreterijat donosi rješenje o usvajanju našeg prijedloga i predlaže lokaciju u Dugoratskoj.
Duhovni stol odobrava da se prihvati ponuđena lokacija (br. 1855/78 od 15. 9.1978.).

Neki važni podaci u svezi lokacije za crkvu u 1980.

Godine 1980. provincijal Milan Litrić podnio je zahtjev Skupštini grada za izdavanje urbanističkih uvjeta za vjerski objekt u Dugoratskoj ulici.

22. veljače na sedmu nedjelju u godini župnik je obavijestio župljane o mogućem privremenom smještaju pastoralnog centra u Pešćanskoj 19, jer će kuća u Galijskoj 8 biti rušena zbog glavnog kolektora za ovo područje.

29. ožujka 1981. obavijest da je za 10. travnja predviđen rok za preseljenje u Pešćansku. Predviđen je privremeni smještaj, ugovor je potpisan na dvije godine.

23. kolovoza 1981. na 21. nedjelju u godini g. Josip Bunić obavijestio je vjernike o primitku Dozvole za gradnju crkve.

25. svibnja Općina Trešnjevka dodjeljuje zemljište od 237 čhv. u Dugoratskoj radi izgradnje vjerskog objekta kao zamjenska parcela za uzeto u Galijskoj 8.

Građevinska dozvola za gradnju crkve dobivena je 18. kolovoza 1981. godine. UP/I-05/1-3066/6-1981.

Radovi su počeli 9. listopada 1981. Blagoslov kamena temeljca obavio je pomoćni zagrebački biskup dr. Đuro Kokša. Misa se održala uz veliko mnoštvo vjernika u Pešćanskoj u 9 sati, a zatim se pošlo na gradilište gdje je bio blagoslov.

Posveta crkve – 5. rujna 1982.

Posvetu je obavio nadbiskup dr. Franjo Kuharić uz asistenciju vrhovnog poglavara Eugidija Viganoa, regionalnog savjetnika g. Ruđer Vanscveren, provincijala Milana Litrića, a ujedno i župnika, te novog provincijala Ambrozija Matušića te brojnih svećenika.

Od 8. studenog 2009. godine župna crkva postaje svetište Sv. Mati Slobode.