don bosco 4_e

Utemeljitelj salezijanaca Sv. Ivan Bosco, ili jednostavno Don Bosco, rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco), u blizini Torina. Otac Franjo umro mu je 1817, ostavivši za sobom siročad Ivana, Josipa i Antuna s njihovom majkom Margaritom. U devetoj godini, 1824, Ivan je sanjao znakovit san o svome poslanju, 1826. je primio prvu pričest, a 1827. napustio rodnu kuću da bi radio i školovao se. Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, koji je nažalost 1830. umro, pa je Ivan bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao. 1832. osnovao je Društvo veselja, kojemu je bila svrha pomoći dječacima da »ispunjavaju školske i vjerske dužnosti i budu veseli«. 1833. primio je sv. potvrdu, 1835. obukao kleričko odijelo, 29. ožujka 1841. zaređen je za đakona, a 5. lipnja iste godine za svećenika. Dan kasnije služio je prvu sv. misu.

8. prosinca 1841. Don Bosco susreće mladoga Bartolomeja Garellija s kojim započinje svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao »oratorij«, ispočetka »selilački«, a kasnije smješten u Valdoccu (Torino), koji postaje središte njegova djelovanja. 1846. Don Boscu se pridružuje njegova majka Margarita, koja će s njim ostati kao »mama siromašnih dječaka« sve do svoje smrti 1856. Don Bosco piše brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, a zatim i katoličko štivo i školske udžbenike, te pokreće časopise. Gradi stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake, trpi napade i čak atentate (1848, 1852), a njegovo djelo sve više raste. 1854. u oratorij ulazi »sveti dječak« Dominik Savio, koji utemeljuje Družbicu Bezgrešne radi promicanja »dobrog duha« oratorija. Nakon njegove smrti 1857. godine, Don Bosco piše njegov životopis.

1854. Don Bosco predlaže četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će »živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu«. 1855. Mihovil Rua polaže redovničke zavjete i postaje prvi salezijanac. 1857. Don Bosco započinje pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Papa ga ohrabruje i poziva da opiše »neobične događaje« koji to djelo prate. 18. prosinca 1859. službeno je osnovana Salezijanska družba, koja – zajedno s Don Boscom – broji 18 članova. 1863. Don Bosco osniva prvu kuću izvan Torina. 1864. postavlja kamen temeljac za svetište Marije Pomoćnice u Torinu koje je 1868. posvećeno. 1866. Don Bosco posreduje između Svete Stolice i talijanske vlade oko povratka 45 »prognanih« biskupa i izbora novih. Don Bosco nastavlja pisati razna djela, izdaje knjige i časopise, organizira učenje zanata i škole za svoje štićenike. 1869. osniva Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, 1872. Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice, kojoj je na čelu Marija Mazzarello, a 1876. Udruženje salezijanskih suradnika koji »pomažu u promicanju dobra u duhu Salezijanske družbe«. 11. studenog 1875. započinju salezijanske misije – 10 prvih salezijanaca s don Caglierom na čelu idu u Argentinu. Don Cagliero je 1884. imenovan biskupom u Patagoniji (kasnije i kardinalom).

1877. održan je prvi sabor Družbe. Pokrenut je i Salezijanski vjesnik. 1878. umro je »Don Boscov« papa Pio IX, a novi papa Lav XIII povjerava 1880. Don Boscu gradnju bazilike Srca Isusova u Rimu. 1883. Don Bosco putuje u Francusku, a 1886. u Španjolsku, tražeći pomoć za gradnju svetišta Srca Isusova, koje je 1887. dovršeno i posvećeno. Don Bosco sudjeluje na posveti, ali mu je zdravlje veoma slabo. 31. siječnja 1888. umire u Torinu. Za nasljednika mu je izabran don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.

OTAC I UČITELJ MLADIH

Duh je Sveti podigao, Marijinim majčinskim posredovanjem, svetog Ivana Bosca. U njemu je oblikovao srce oca i učitelja, sposobno posvema se darovati mladima.

Duboko čovjek bogat vrlinama svoga naroda, bio je otvoren zemaljskim vrijednostima. Božji čovjek, ispunjen darovima Duha Svetoga, živio je kao da Nevidljivoga vidi. Nije učinio koraka, niti izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da nije imao u vidu spas mladih… Stvarno nije imao na srcu drugo doli spas duša.

„Obećao sam Bogu da ću do posljednjeg daha biti za svoje siromašne mladiće.

Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim.

Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život.

U stvarima koje koriste ugroženoj mladeži ili služe pridobivanju duša za Boga, trčim naprijed sve do drskosti.

S vama se dobro osjećam; doista, moj je život biti s vama…“

NEUMORNI RADNIK

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti.

DON BOSCO U ŽUPI DUHA SVETOGA – ožujak 2013.

Urna s relikvijama svetog Ivana Bosca, koja putuje svijetom kao priprava za 200. obljetnicu rođenja svetog Ivana Bosca, u ožujku 2013. godine stigla je i na Jarun, u našu župu Duha Svetoga. 10. ožujka u 8.30 sati pred prepunim dvorištem i crkvom Svete Mati Slobode dočekan je Sveti Ivan Bosco. Stotine mladih pjevali su i klicali don Boscu, a slavljenje je nastavljeno sa svetom misom u 9 sati.

Posebno svečano misno slavlje u 12 sati predvodio je mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij. Uz relikvije don Bosca prisutno je bilo oko dvije tisuće vjernika medu kojima i Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba.

Nakon uvodnog pozdrava župnika don Ante Vasilja  mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, čestitao je salezijancima stogodišnju obljetnicu koju slave te  naglasio da mu je rad Salezijanske družbe na Jarunu i u Hrvatskoj dobro poznat. U homiliji don Damir Stojić istaknuo je kako evanđelje četvrte nedjelje kroz korizmu govori „dvije istine:  prvu, kakav je Bog u sebi i drugu, koji je naš odgovor?!“ Govoreći o „don Boscovoj neustrašivoj borbi s herezom i masonima“ don Damir je naveo tri bitne istine za koje bi se don Bosco sigurno zauzeo,a to su zaštita braka kao svete institucije  između jednog muškarca i jedne žene, pravo roditelja na odgoj djece, te zaštita života od začeća. Don Boscovim snom „Bitka na moru“ don Damir je završio propovijed ističući vjernost pijemontskog sveca Crkvi i papi.

U prigodnom druženju nakon svete mise tumačeći snoviđenja Svetog Ivana Bosca apostolski nuncij govorio je o pozitivnoj suradnji sa salezijancima koju je imao u drugim zemljama.  Mons. Alessandro D’Errico rekao je kako sanja o tome da salezijanci u Zagrebu otvore školu.  Isticao je kako je za salezijance kojima je karizma briga za djecu i mlade karakteristično  da djeluju kroz odgojno-obrazovne ustanove. Diljem svijeta rad salezijanaca iznimno je cijenjen, čak i u zemljama gdje većinu ne čine kršćani. Svjestan je da su zbog političkih prilika salezijanci na hrvatskom tlu mogli raditi samo u župama, u kojima su pak bili vrlo ograničeni u svome djelovanju prema mladima. Uvjeren je da bi njihov doprinos društvu bio daleko veći kada bi imali svoje škole u kojima bi mladima pružili odgoj i obrazovanje u don Boscovom stilu.

U  popodnevnim satima djeca su se zajedno sa svojim roditeljima i vjeroučiteljima, ponovno okupila na susretu s don Boscom. U programu, koji su osmislile i vodile Kćeri Marije Pomoćnice  sudjelovala su djeca iz pojedinih skupina, kao i njihovi roditelji.

Djeca iz glazbeno – scenske radionice „Don Boscova radost“ zaželjela su don Boscu dobrodošlicu pjesmom „Don Bosco dobro došao!“  Zatim  su roditelji čitali don Boscov san iz devete godine u čemu su sudjelovala i djeca donoseći pred oltar vukove i ovčice. U spontanom razgovoru s trogodišnjom Dorom doznalo se da su se vukovi kasnije pretvorili u ovčice; odnosno zločesti su dječaci uz don Bosca postali dobri.  Marijanska skupina „Fiat“,  predvođena s.Jelenom Kolar,  predstavila je ime svoje skupine akrostihom u kojemu su istaknule povezanost don Bosca i Marije. Obučene u bijele haljinice s plavim pojasevima dale su ovom susretu posebno svečan ton.  Školska skupina „Družbica Bezgrešne Marije“ ,  koju čine mladi volonteri instruktori, simpatičnim su filmom predstavili svoje aktivnosti na instrukcijama što je poslužilo i kao reklama prisutnima koji su na taj način saznali više o ovoj skupini. Prvopričesnici su pročitali svoje uratke i zahvale don Boscu, a njihovi crteži u atriju svetišta su bili posebna atrakcija. Program su pjesmom pratile članice zbora „Mirabilia Dei“. Pred kraj susreta svi prisutni su izmolili posvetnu molitvu svetom Ivanu Boscu i primili Božji blagoslov po zagovoru ovog velikog sveca.

Od 16.30 do 18 sati bdijenje uz relikvije don Bosca animirali su Salezijanci suradnici i Obiteljska zajednica.

Pjesmama su častili don Bosca te su zajednički pročitali pismo iz Rima koje je don Bosco potaknut snom, pri kraju svog života, uputio svojoj braći Salezijancima, a koje je postalo temelj Salezijanskog djelovanja, odgoja i pedagogije.

Izveden je dramski prikaz don Bosca koji govori okupljenima jedan od svojih snova poznat pod nazivom „Zmija i krunica“, a u kojem je vidio kako pobožna molitva krunice ima moć nada sotonskim silama  te kako redovita ispovijed  i pričest uspješno pomažu  u sprječavanju duhovne propasti koja nam prijeti zbog naših grijeha.

Na kraju su svi okupljeni pred relikvijama don Bosca zajedno izmolili deseticu krunice te otpjevali pjesmu „Pozdrav prijatelju“, neslužbenu himnu Salezijanske mladeži u cijelome svijetu.

U bogatstvu cjelodnevnog duhovnog programa, u prisutnosti don Boscovih relikvija, svoje mjesto našli su i mladi. Večernji program pripremili su mladi iz Vijeća mladih sa s. Zrinkom (KMP) i salezijancima. Na samom početku prisutne su u ozračje molitve uveli animatori uprizorivši susret don Bosca i mladića Bartolomeja Garellia. Duhovni susret sa svojim ocem i učiteljem glazbeno su pratili bendovi Davidias i El Shaddai, a molitveno – meditacijsko bogatstvo programa osmislile su molitvena skupina Božja pobjeda i mladi iz Jedra.

Susret se temeljio na izabranim don Boscovim snovima u kojima je bila naglašena velika uloga Marije i Euharistije u don Boscovom životu. Ozračje su popratili simboli dvaju stupova – Euharistije i Marije – te tkz. kineska sjena koja je za vrijeme čitanja snova otkrivala don Boscovu siluetu. Deseticu krunice kao i euharistijsko klanjanje vodio je don Damir Stojić koji se na kraju susreta okupljenima obratio poticajnim riječima. Nakon programa mladi su ostali u sabranoj molitvi oko don Boscovih relikvija.

U ponedjeljak, 11. 3. 2013., u ranim jutarnjim satima, oko don Boscovih relikvija okupila se salezijanska obitelj. Salezijanci, Kćeri Marije Pomoćnice, Salezijanci suradnici te mnoštvo malih i velikih štovatelja, u jutarnjoj molitvi časoslova i svetoj misi, iskazali su svoju zahvalnost Gospodinu za dar prisutnosti ovog dragog svetca kao i za sve dobivene milosti po njegovom zagovoru.

Nakon svete mise Don Bosca su ispratili, uz molitvu i pjesmu, u susjednu župu Marije Pomoćnice na Knežiji. Međutim, Don Bosco svojom prisutnošću i zagovorom ostao je sa svojim sinovima i kćerima na Jarunu da u konkretnosti života još više zaživi njegova karizma – dar i izazov koji je ostavio u nasljeđe.

GALERIJE SLIKA