Proslavom svetkovine našeg zaštitnika domovine svetog Josipa i zadnjom sv. misom koju smo imali zahvaljujući našem župniku i duhovniku don Danijelu započelo je razdoblje doslovno prave korizme. 

Od 19.03. 2020. odlukom hrvatskih biskupa ukinuta su slavljenja svetih misa s narodom. 

Nadali smo se svi da se možda baš ta odluka neće dogoditi nama u Hrvatskoj, kao što je prethodno stupila na snagu u nekim našim susjednim zemljama Italiji, Sloveniji, ali došao je i taj dan i morali smo se suočiti i s tom činjenicom koja je bila nešto novo za našu Crkvu katoličku u Hrvatskoj. To izvanredno stanje sve nas je protreslo i pokorilo, ali je i donijelo neke pozitivne promjene među nama vjernicima.

Koliko li smo puta do tada, mogli otići na svetu misu ili ispovijed svaki dan i bilo gdje, a to nismo učinili, a to shvaćamo tek sada kada nam je ukinuta ta sloboda i mogućnost sudjelovanja na svetoj misi! 

22.03.2020. bio je prvi zapovijedani blagdan, prva sveta nedjelja bez mogućnosti sudjelovanja, nama vjernicima, na sv. misi! Tog istog jutra nas je, iznenada u 6,24h, zadesio snažan i do sada najjači potres u Zagrebu!! Prva sveta nedjelja bez svete mise, koja je započela ranojutarnjim potresom!!!? Ne mogu se oteti dojmu da je to bila Gospodinova poruka na naš odgovor prema virusu, zabranom sudjelovanja na sv. misi. Mislim da se Gospodinu nije svidio taj naš potez i da nam je htio poručiti:„Ja sam Gospodar  Neba i Zemlje! Čega se bojite?“

Da, to se još nikada nije dogodilo!!!! Takvo stanje ne pamte ni najstariji vjernici među nama! To je bio poseban izazov i drugačiji do sada! Kako se s tim izazovom suočiti? Zar može jedan tako sićušni, ljudskom oku nevidljivi virus biti veći od Svemogućeg Boga? Kako to da ne možemo doći na svetu misu, susresti se sa Živim Bogom u svetoj Euharistiji, na svetoj Pričesti ili u sakramentu svete ispovijedi??? Bilo je puno pitanja, a niti jedan valjan odgovor, zapravo odgovora uopće nije bilo? Jedino što nam je preostalo u takvoj situaciji je sklopiti ruke na molitvu, prignuti koljena i zavapiti iskreno iz dubine srca Gospodinu, da riješi ovu izvanrednu situaciju, da nas sve čuva žive i zdrave i da se što prije vratimo u naše Crkve na susret sa našim Živim Bogom.

Te iste 1. nedjelje nakon potresa, uznemireni su vjernici spontano došli pred Crkvu, iako je bilo veoma hladno i molili sa svećenicima krunicu. Nakon toga je i održana sveta misa uz nabrzinu lijepo pripremljen oltar oko kojeg su se vjernici okupili, molili i zadobili preko župnika oprost kao i blagoslov Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Bilo je to posebno milostan trenutak u tako teškim trenutcima koji su zadesili župljane Jaruna, kao i cijelog Zagreba.

Svih ostalih dana imali smo veliku duhovnu podršku naših svećenika salezijanaca. Don Danijel, zajedno s don Izidorom, naredna su dva korizmena tjedna u nekoliko navrata, pronosili blagoslov živim Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, prolazeći ulicama koje okružuju našu župu. Župljani koji su se zatekli pred Isusom, od mladih do starijih, u skrušenosti su i poniznosti padali na koljena uz primanje Njegovog blagoslova, a mnogi s balkona, križajući se, primili blagoslov. Bogu hvala i našim svećenicima, bili su to zaista posebno milosni trenutci koji su nas duhovno hranili i snažili. U subotu uoči Cvjetne nedjelje, naši svećenici su nam upriličili i blagoslov kipom Gospe Fatimske, pronoseći je rubnim ulicama koje okružuju našu župu, uz molitvu Gospine krunice zagovora za svoje župljane.

Bio je to neprocjenjiv dar i milost na kojemu moramo zahvaljivati, jer tu milost nisu imali svi župljani u mnogim župama Zagreba. Zato hvala Duhu Svetom koji je djelovao preko našeg don Danijela i braće salezijanaca, da zajedno izdržimo te krizne dane i za dušu i za tijelo, te da budemo podrška jedni drugima! 

Nedjelju Muke Gospodinove, Cvjetnicu, te svete dane Velikog tjedna i Svetog trodnevlja pa i sam najveći kršćanski blagdan Uskrs, po prvi puta smo dočekali svima nama potpuno drugačiji nego ikada do sada. Proveli smo umjesto u Crkvi, zajedno okupljeni u svojim domovima ispred malih ekrana, ili radioprijemnika, u „svojim malim kućnim kapelicama“ uz oltariće s upaljenom svijećom i kipom naših svetih i moćnih zagovornika, prateći te svete dane u zajedničkoj obiteljskoj molitvi. 

Iščekujući kada će nam ova mjera biti ukinuta, dočekali smo i 2. uskrsnu nedjelju, kada slavimo blagdan  Božjeg milosrđa, koju smo proveli u svojima domovima uz virtualno praćenje sv. mise. Ali, ponovo zahvaljujući župniku imali smo divnu mogućnost dolaska  te nedjelje Božjeg Milosrđa u Svetište, poklonit  se ispred oltara s čudotvornom slikom Milosrdnog Isusa i u 15 sati izmoliti Mu krunicu. Bila je to velika milost Milosrdnog Isusa za našu župu!

Tako je došao i 25.04. kada smo virtualno proslavili i zahvalili za 13 godina naše MZ, za našu Mariju koja nas 13 godina hrabro i dosljedno vodi, za sve naše duhovnike, pogotovo za našeg don Danijela koji nam pruža bezrezervnu i bezgraničnu podršku, ali i za sve milosti koje smo svi mi primili, a bilo ih je zaista mnogo! Bogu hvala što nas je sve zajedno u tom vremenu vodio, te  žive i zdrave i dalje povezivao u molitvi. Iako se nismo fizički mogli susresti i pristupiti euharistijskom stolu, bili smo zajedno i pratili jedni druge molitvom, spontano dogovorenom oko 20,30h  kada smo molili i za našu domovinu, Crkvu i za cijeli svijet Gospinom i Josipovom krunicom, moleći zagovor Marije Pomoćnice i sv. Josipa.

Gospodin je opet pokazao kako se i teška vremena mogu molitvom i vjerom prevladati i koliko nam znači ova naša molitvena zajednica i koju milost imamo što smo dio takve zajednice, koju On svojim svetim Duhom vodi preko svetog Josipa i Marije Pomoćnice.

Više o svemu izrečenom, neka vam predoči galerija sa slikama popraćenima tekstom  i videima, što nam ih je i sada, naša Marija s puno ljubavi pripremila.

moliteljica Ruža B.