Slobodna i neovisna Hrvatska nastala je teškom i krvavom borbom. Kako bi žrtva poginulih hrvatskih branitelja ostala u trajnom sjećanju hrvatskog naroda, niknula je zavjetna crkva Sveta Mati Slobode. Svake godine 12. studenog ima jednu posebnu dimenziju. Tako je i ove bilo svečano slaveći svetu misu povodom 19. obljetnice njezine posvete. Svečano euharistijsko slavlje u 19 sati predvodio je isusovac pater Ivan Mandurić, a koncelebrirali su don Danijel Vidović, don Damir Stojić, don Mirko Režek te fra Marko Vuković iz svetišta Gospe Trsatske. Slavlje su svojim pjevanjem uzveličali župni mješoviti zbor te gosti iz spomenutog trsatskog svetišta čime je ponovno uspostavljena povezanost s tim predivnim marijanskim svetištem. Lijepo je bilo vidjeti i neke župljane zajedno s don Josipom Krpićem obučene u narodne nošnje.

Nadahnutu homiliju koja zasigurno odzvanja u ušima onih koji su je čuli, izrekao je predslavitelj pater Mandurić. Na njenom početku, pater je istaknuo kako u srcu trebamo pobuditi osjećaje radosti i zahvalnosti zbog činjenice da postoji naša Hrvatska za koju su se borili naši branitelji. Naprosto ne smije se dogoditi da prolazi vrijeme, a da se toga ne prisjećamo. Hrvatska postoji, pobijedili smo i Božja milost se izlila. Usprkos današnjim brojnim strujanjima, nikad se ne smije odustati od pravedne Hrvatske u kojoj svatko može živjeti svoj identitet, svoju slobodu vjere, kulturu. Na osobit način je podastro neugodnu činjenicu da su branitelji gurnuti, marginalizirani, prepušteni na tek nekoliko samoinicijativa, svojim ranama, mukama i poteškoćama. Među nama su tisuće živih Krista koji nose svoj križ na leđima. Ono što ih najviše ranjava jest reći da nije vrijedilo podnositi sve to. Kako je i sam rekao, nikoga ne želi prozivati već pozvati na uzimanje obveze, ispravljanje nepravde, jedan angažirani pristup da naši heroji nađu svoj mir, utjehu, način kako će se odmoriti u duhovnosti. Hrabre su bile njegove riječi kada je zatražio ispriku zbog zaboravljanja pa čak i od svećenika. I sam se mogu pridružiti traženju isprika zbog svih propusta i ravnodušnosti. Kao narod, moramo revnovati da i branitelji nađu slobodu od trauma i rana, moramo moliti da se pobijedi neprijatelja koji napada njihovu vjeru, nadu, identitet.

Vjerujem da je paterova propovijed, ali i kenotaf u kojem stoje zapisana imena 15 840 poginulih branitelja trenutak za prodrmavanje i detaljno ispitivanje naše savjesti, napose u odnosu prema bližnjima, braniteljima i našoj domovini. Osim toga, prilika je ovo za žarku i ustrajnu molitvu baš kao i u ratnim vremenima jer crkva koja moli je najsnažnija.

Nepravedno bi bilo ne spomenuti vizionara don Petra Šimića i blagopokojnog zagrebačkog kardinala Franju Kuharića. Prvi je iznjedrio ideju o izgradnji velebne crkve te je liturgijski i funkcionalno osmislio prostor i vodio cjelokupnu izgradnju. Kardinal joj je odabrao ime Sveta Mati Slobode iz drevnih litanija Majke Božje Trsatske.

Upravo utjecanje našoj Svetoj Mati Slobode neka nas oslobodi i najmanjeg oslona na grijeh, neopraštanje, mržnju i dovede u zajedništvo sa našim spasiteljem Isusom Kristom. Hvala ti Majko što i danas djeluju Sinovi don Bosca, naši salezijanci, što i danas dovodiš svoju djecu pred Gospodina koji im u sakramentu pomirenja oprašta i razvezuje sve čvorove, na sudjelovanje svete misne žrtve. Hvala ti i za brojne mlade koji dolaze u oratorij u kojem rastu, uče i sazrijevaju postajući dobri kršćani i pošteni građani.

Sveta Mati Slobode, moli za nas!

Autor: Hrvoje Fabrični

Foto: Dora Jutriša

GALERIJA SLIKA

PROPOVIJED