Rođena je 25. kolovoza 1905. u mjestu Glogowiec kraj Lodza u Poljskoj, pod imenom Helena. Bila je treće dijete u siromašnoj poljskoj obitelji s desetero djece, a s 12 godina, stupila je u kongregaciju Naše Gospe od Milosrđa, nakon neuspješnih pokušaja s drugim samostanima. Redovničko ime joj je Marija Faustina. Tijekom 13 godina, koje je provela u kongregaciji, imala je brojne izvanredne milosti poput dara kontemplacije, skrivene stigme, apsolutne intuicije, proricanja, prostorno i vremenski udaljene vizije, pogotovo umirućih grešnika, čitanje u ljudskim srcima, mistične zaruke sa Spasiteljem, pri čemu je dosegla vrhunac sjedinjenja s Bogom na zemlji. Apostol je Božjeg Milosrđa i veliki molitelj za spas grešnika, koje nije nikada ispuštala iz svojih molitava i prošnji samom Isusu.

Isus je nadahnuo sv. Faustinu da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje Milosrđe za cijeli svijet, između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg Milosrđa preporučenim od Isusa: slika milosrdnog Isusa s potpisom: “Isuse, uzdam se u Tebe”. Ta čudotvorna slika koju je sam Isus osobno zahtijevao da se naslika po napucima sv. Faustine i raširi po cijelome svijetu, je jedna Njegova vizija kojom se često prikazivao sv. Faustini, a prikazuje milosrdnog Isusa iz čijeg Srca izlaze zrake u vidu Krvi i Vode i izlijavaju se na cijeli svijet.

Sam Isus je obećao štovateljima ove slike i ove pobožnosti: “Obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. Vec na ovome svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima, posebno pak u smrtnom času.” Svetkovina Božjeg Milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa, krunica Božjeg Milosrđa, molitva u sat milosrđa (15h) i širenje štovanja Božjeg Milosrđa, spadaju joj u najveća djela kojima je zadužila čovječanstvo i stekla status svetosti. Isus joj se ukazivao gotovo kroz cijeli redovnički život, sve do smrti o čemu je pisala u knjizi: “Dnevnik Faustine Kowalske”, i nevjerojatna je ostavština ljudima do kraja svijeta. Pisanju knjige se opirala i u svojoj poniznosti je nije htjela pisati, ali na inzistiranje samog Isusa je bilježila njihove razgovore u 5 “malih bilježnica”, kako ih je sama nazvala. Tamo joj je Isus između ostalog prorekao i II. svjetski rat i dolazak pape Wojtyle (Ivana Pavla II.) kao “sjajne zvijezde s Istoka”. Prenijela nam je i vrijedno i značajno iskustvo pakla i nečistivog, koji joj se također ukazivao više puta, kao i svim svecima i misticima. Isus je preko nje znakovito podsjetio i na svetkovinu Uskrsa: “Bolje da pola sata razmatraš moju Muku, nego mrtvljenja i molitvene ure cijeloga dana!”

Boravila je u brojnim samostanima svoje Kongregacije, najviše je bila u Krakowu, Plocku i Vilniusu. Obavljala je poslove kuharice, vrtlarice i vratarice. Umrla je u samostanu Karkow Lagiewniki, 5. listopada 1938.g. Prijateljstvo i intima sa Isusom, kao i jasnoća smisla patnje, vide se veličanstveno u času njene smrti kada je umiravši dugo i mučno od tada neizlječive tuberkuloze na kraju uzviknula: “Gospodine, nadišli ste sva moja očekivanja!”

Papa Ivan Pavao II., proglasio je Faustinu blaženom 18. travnja 1993.g., a svetom u Rimu 30. travnja 2000.g., riječima: “Krist te izabrao da cijelom svijetu naviještaš Njegovo nedokučivo milosrđe”. Potaknut mističnim napucima iz knjige sv. Faustine, Ivan Pavao II. je ustanovio blagdan na Bijelu nedjelju na koju je i blaženo umro 2005., kao predvodnik i najveći štovatelj pobožnosti.

IME je latinskoga porijekla i znaci: SKLONA, BLAGONAKLONA.

ZAŠTITNICA JE: DJECE, SIROMAŠNIH OBITELJI, KUĆNIH POMOĆNICA, KUHARA/ICA, VRTLARA, PORTIRA, DJEVOJAKA I MLADIĆA KOJI ŽELE U SAMOSTAN, kao i poljskog grada LODZA.