Obrede Velikog petka predvodio je don Josip Kajić pred prepunom crkvom vjernika. Sam obred sastojao se u tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Obredima Velikog petka Crkva se spominje Isusove muke, ne slavi euharistiju, već promišlja o smrti punoj žalosti i skrušenosti. Kao još jedna potvrda ozbiljnosti, tu je post, nemrs i pokora.

Službom riječi, prvim dijelom obreda, obavljen je pokajnički čin u šutnji, klečeći. Tim činom priznaje se Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu.
Nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova, pročitan je izvještaj o muci Isusa Krista, kako ju je zapisao evanđelista Ivan. "Tmina nema zadnju riječ! Dolazi svjetlost koju u nadi iščekujemo" – rekao je nakon homilije don Josip Kajić.

 

 

 

 

 

 

Zatim je uslijedila sveopća molitva. U toj molitvi, zajedno s čitavom Crkvom, molilo se za sve potrebe svijeta i Crkve. "Molimo za papu, kardinala Josipa, katekumene, za sve koji ne vjeruju…" – molili su okupljeni. Nakon službe riječi uslijedilo je klanjanje križu. Svećenici su razotkrili i pokazali križ, simbol spasenja, života i nade. Iskazujući poklon križu, vjernici su zahvalili Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema njima. Obred Velikog petka završio je sv. pričešću. Obrede Velikog petka animirao je veliki mješoviti župni pjevački zbor.