Preventivni sustav predstavlja srž Don Boscove odgojne mudrosti, a i izraz je salezijanske pedagogije i duhovnosti. O važnosti Don Boscove pedagogije govori papa Ivan Pavao II u svom pismu »Juvenum Patris« (JP, 1988) u kojem Don Bosca proglašava »ocem i učiteljem mladeži«.

Povjesničari se slažu da je Don Bosco u biti bio čovjek akcije. Nije izradio organičku i cjelovitu raspravu o svojoj pedagoškoj misli, niti je ikada na formalan i potpuno sustavan način izrazio svoju odgojnu metodologiju. No iako nije ostavio sustavne rasprave, njegovo djelo Preventivni sustav u odgoju mladeži (1877) i čuveno Pismo iz Rima (1884), osobito ako se čitaju zajedno s drugim spisima koje je objavio za vjerski odgoj mladeži (Opskrbljeni mladić, Životopis Dominika Savija, Franje Besucca, Mihovila Magonea, Sveta povijest, Povijest Crkve, Povijest Italije, Metrički decimalni sustav itd.), sadrže doktrinarnu jezgru velikog odgojnog bogatstva.

U svom odgojnom radu Don Bosco se uvijek trudio biti usredotočen na potrebe povijesnog trenutka. Savjet što ga je svojim suradnicima dao 1883. koji glasi “treba poznavati naše vrijeme i prilagoditi mu se” za njega je bio načelo trajnog djelovanja. Don Bosco je pozoran na potrebe mladih i solidaran s njima. Od svojih suradnika traži da se potpuno posvete mladima, savjetuje ih “nastoj da te zavole”, s druge strane opominje ih da nije dovoljno ljubiti mlade, htjeti im dobro, “nije dovoljno da budu ljubljeni nego da znaju da su ljubljeni”.

Neke od temeljnih ideja na kojima je utemeljen Don Boscov preventivni sustav su:

1. Don Boscovo djelovanje ukorijenjeno je u temeljno osobno opredjeljenje kojemu je cilj činiti dobro, u najširem smislu riječi, koje je u njemu, kao kršćaninu i svećeniku, zadobilo izraz žive pastoralne skrbi, koja ga je vodila da traži osobito duhovno dobro mladih.

2. Duboka vjera u Božju dobrotu i milosrdno očinstvo, što je bilo razlog da izabere sv. Franju Saleškog kao primjer za svoje suradnike i kao zaštitnika svoje družbe svećenika i laika.

3. U njemu je bio duboko usađen temeljni odgojni optimizam koji je počivao s jedne strane na uvjerenju da u svakom dječaku, čak i u onom zalutalom, “postoji točka dostupna dobru”, a s druge strane na povjerenju i nadi u Božju providonosnu prisutnost u svijetu, stoga je i ponavljao svojim suradnicima “neka te ništa ne uznemiruje”.

4. Način postupanja prema mladima prožet razumom, ljubaznošću i dubokim motivacijama koje proizlaze iz vjerničke vizije života; stoga i piše: “Ovaj se sustav sav temelji na razumu, vjeri i ljubaznosti”.

5. Temeljna odgojna struktura koja se oslanja na aktivnu i prijateljsku prisutnost, koja potiče inicijativu, poziva na rast u dobru i ohrabruje na oslobođenje od svakog ropstva, kako zlo ne bi nadvladalo i pobijedilo najbolje snage pojedinca i grupe (“asistencija i preventiva”).

6. Odgoj može promijeniti život. Odgoj je interpersonalni proces u vremenu čiji je cilj odgoj dobrih kršćana i poštenih građana.

7. Odgoj je stvar srca. Primjena ovog sustava ima uporište u riječima sv. Pavla: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje … (1 Kor 13,4-8)”

Utemeljen na navedenim idejama Don Boscov oratorij u Valdoccu je, kako kažu obnovljene salezijanske Konstitucije, za mlade bio “dom koji prihvaća, župa koja evangelizira, škola koja priprema za život i dvorište za prijateljski susret i život u radosti”.

Prilagođeno, Carlo Nanni, Preventivni sustav danas, Salezijanska pedagogija i duhovnost, 2014 by Salesiana d.o.o.


1 G. BOSCO, Il sistema preventivo nell’educazione della gioventù (Pre-ventivni sustav u odgoju mladeži), Torino, 1877.
2 Konstitucije i pravilnik Družbe Svetog Franje Saleškoga, Zagreb 2009. (dalje Konstitucije SBD), br. 40.