Bližio se 1. svibnja i blagdan sv. Josipa Radnika. Mjere protiv pandemije počele su popuštati i napokon se počeo spominjati kraj zabrane prisustvovanju svete mise za nas vjernike.

U meni je gorila velika želja za trodnevnicom našem zaštitniku i zagovorniku.  Pitala sam našu Mariju hoćemo li imati trodnevnicu, te je li možda pitala don Danijela? I u njoj je gorjela želja da i ovu, već 13. godinu, kroz pobožnost trodnevnice sv. Josipu Radniku, zahvalimo za mnogobrojne milosti, a posebno i trenutno zadobivene u ovim teškim vremenima još uvijek zaštite od zaraze koronavirusom. Bilo nam je jasno da moramo poštivati trenutne odredbe i da ne želimo don Danijela dovoditi u nezavidnu situaciju, pa smo odlučile najbolje to predati sv. Josipu. Neka On to vodi i djeluje preko don Danijela da dobijemo njegovo odobrenje. Tako je i bilo. Sveti Josip sve je uredio kako bi mi mogli imati trodnevnicu te, na njegov blagdan, doći barem molitvom i pjesmom ga počastiti, te Isusu zahvaliti i proslaviti Ga, kada se već ne možemo još  s Njime na svetoj misi sjediniti.

Ta trodnevnica bila je samo nastavak, a mogu reći i vrhunac milosno proživljenog vremena pandemije koronavirusom, u kojem smo svi mogli doslovce osjetiti Božju blizinu i Njegovu ruku koja je djelovala preko našeg zagovornika svetog Josipa.

Sva ta četiri dana pobožnosti imali smo posebnu milost. Sam Živi Isus u pokaznici bio je s nama i pred nama, na oltaru, ispred kojeg smo bili prostrti puni dostojanstva i poniznosti kao i svjesnosti Božje prisutnosti, slaveći Ga molitvama zahvale za sva uslišanja po zagovoru po sv. Josipa. Molitve koje je naša Marija pripremila za Isusa u Presvetom i za sv. Josipa bile su toliko divne da su sigurno dotakle, ne samo naša srca i duše nego sigurna sam, i Gospodinovo!

Tako smo mi, Josipovi štovatelji s Njime započeli i završili ovo vrijeme velike kušnje koju je izazvala epidemija koronavirusom, ali i vrijeme velikih milosti!

Osvjedočeni smo i uvjereni da je to bila velika milost i povlašteno, iako prilično teško razdoblje, prolaziti ga upravo pod Josipovom zaštitom i vodstvom Sina mu Isusa u naručju, koji su nas osobno zagovarali  kod Oca Nebeskoga. Doveli su nas do toliko dugo željenog dušom i srcem očekivanog trenutka, povratka u crkvu, na misna slavlja i sjedinjenje sa živim Isusom u sv. Euharistiji. Bila je to subota, 02.05.2020.

Neopisivi osjećaj radosti i sreće plamtio je u srcima svih nas vjernika!

U mojoj je duši savjest progovarala da bi se trebalo prije ispovjediti.  Nisam željala, nakon 40-tak dana izostanka sa svete mise doći nepripremljena u susret euharistijskom, živom Isusu!

Bila sam ponosna i sretna kada sam došla te subote, puno ranije prije početka sv. mise i vidjela toliki broj vjernika koji su strpljivo, u redu, s osmijehom na licu čekali svetu ispovjed. Ponosna sam bila i na svećenike braću salezijance koji su svi došli, kako bi nam omogućili sakrament svete ispovjedi! 

Svako životno doba ima svoje poteškoće i kušnje! Ovo je bila naša kušnja. Sigurna sam da je i nešto dobro proizašlo iz nje jer, kako se kaže: Gospodin i krivim crtama pravo piše!

Velik je i milostiv Jahve Bog naš, hridina naša, utočište naše, radost naša!

Hvala Mu što nam je udijelio tu kušnju kako bi mogli primiti puno više i puno veće milosti!

Hvala Mariji Pomoćnici i zagovornici našoj i našem moćnom sv. Josipu, 13g. zagovorniku i 333g. zaštitniku domovine Hrvatske.

Sveti Josipe hvala ti i ne prestaj zagovarati nas i našu domovinu Hrvatsku!

moliteljica Ruža B.

GALERIJA SLIKA