Molitvene srijede sv. Josipu 22. siječnja, započeli smo već 13. godinu pobožnost njemu u čast, Velikom devetnicom kroz devet srijeda do njegovog blagdana 19. ožujka, moleći na šest velikih nakana.

1. Molitelji su svoje napisane nakane donosili od kuće, a mnogi su imali mogućnost i u crkvi ih napisati prije pobožnosti, stavljajuči ih zatim u košaricu pred oltar ispred kipa našeg moćnog zagovornika sv. Josipa. Pod svetom euharistijom naš duhovnik don Danijel prikazao ih je Trojedinom Bogu uz još pet velikih nakana za koje ćemo moliti devet molitvenih srijeda i predavati sv. Josipu u zagovor. Bile su tu i zahvale za mnogobrojna uslišanja proteklih godina, ali i molbe za naše obitelji, djecu i mladež, za ljubav i slogu u obiteljima, plodnost i prihvaćanje novih života, za bolesnu djecu, mladež, stare i nemoćne, kao i preminule članove zajednice te četiri nam duhovna pastira: don Franju, don Ivana, don Antu i samog začetnika don Stjepana Pasarića, moleći ujedno i njihov zagovor kod Gospodina, vjerujući da Ga gledaju licem u lice. Kroz devet srijeda prinosit ćemo molitve zahvale, ali i prošnje za našeg duhovnika i župnika  don Danijela, monsinjora Antuna Sente, velikog promicatelja i štovatelja sv. Josipa te ravnatelja njegovog nacionalnog svetišta u Karlovcu. Neizostavno u našim molitvama su i svi naši svećenici, časne sestre, bogoslovi, kao i nakane za nova duhovna i redovnička zvanja. Tu su i ostalih pet velikih nakana za:

2. završetak školovanja djece i mladih,

3. domovinu Hrvatsku i pronalaženje radnog mjesta u njoj,

4. dar bračnog partnera, brak, blagoslovljen ljubavlju i djecom,

5. za duhovna zvanja i odgovorno vršenje dužnosti u obitelji i domovini

6. za blagu i svetu smrt                                                                                                                    

U utorak, 28. siječnja započela je u našoj župi trodnevnica pred blagdan sv. Ivana Bosca. Prvu večer predvodio je don Mario Bobić u koncelebraciji s ravnateljem don Damirom, svećenicima iz Podsuseda, kao i dragim nam don Stjepanom Matijevićem i don Josipom Kajićem, koji su inače u misijama u Njemačkoj. 29. siječnja u 18,20 započela je pobožnost sv. Josipu druge srijede Velike devetnice, kao i drugi dan trodnevnice sv. Ivanu Boscu. Spontano, uz molitve razmatranja otajstava krunice sv. Josipa, kao na filmskoj traci, navirala su u mojoj duši i nizala se mnoga lijepa sjećanja i zahvale srcem i dušom, dok su spontano i skrivečki niz obraze klizile suze zahvalnice za mnogobrojna, osobno doživljena uslišanja, po zagovoru sv. Josipa, Marije Pomoćnice i sv. Ivana Bosca. Sve te zahvale srcem, predala sam Bogu na oltar, po predslavitelju euharistije, našem petom sadašnjem, mladom duhovniku i župniku don Danijelu, kao i po suslavitelju don Stjepanu Matijeviću, našem prvom župniku molitvene zajednice još 2007. godine! Te večeri, osjetila sam, po ne znam koji puta, Božju providnost i ljubav na djelu, ali upravo po zagovoru sv. Josipa i sv. Ivana Bosca. No, misno slavlje te večeri, bilo je ipak nešto iznimno, duhovno snažno, upravo zbog prisutnosti ta dva draga i Bogom darovana nam svećenika, veoma značajna u duhovnom životu naše molitvene zajednice.

Pomalo već davne 2007., vidjevši nas okupljene u ustrajnom molitvenom žaru i pobožnosti molitve devetnice sv. Josipu već drugu godinu, tadašnji, mladi župnik don Stjepan Matijević, potaknuo nas je na osnivanje molitvene zajednice. Da, bila je to Božja providnost na djelu i želja da se sv. Josip proslavlja preko samog začetnika, don Stjepana Pasarića, te nas, tada 30-ak molitelja, i na širu župnu zajednicu, preko župnika don Stjepana Matijevića i tadašnjeg prvog duhovnika, don Franje Marušića, zatim don Ivana Matijevića, brata našeg prvog župnika!                                                                      

Sljedeći trenutak milosnog sjećanja i zahvala providnosti Božjoj bila je za dragog nam župnika i trećeg duhovnika naše zajednice, don Antu Vasilja, koji nas je, uvjerena sam, po Božjoj providnosti i svojoj velikoj ljubavi prvi puta poveo iz crkve Duha Svetoga u crkvu Svete Mati Slobode, gdje smo i ostali do danas. Bilo je to upravo prije dvije godine, točnije 31. siječnja, na sam blagdan dragog nam don Bosca, osnivatelja naših salezijanaca, druge srijede velike devetnice pobožnosti sv. Josipu. Sam nebeski Otac htio je da Ga proslavljamo  po zagovoru  sv. Josipa, vođeni Duhom Svetim i sa mnogobrojnim župljanima kao i rijekom mladih koja se slijeva na vjeronaučne susrete s don Damirom i na sv. misu, upravo svake Molitvene srijede sv. Josipu u Marijinom svetištu Svete Mati Slobode i Pomoćnici Kršćana. Bilo je to po zagovoru ta dva divna i moćna svetca, koje smo tu večer, prvi puta, s posebnim žarom proslavljali u Svetoj Mati Slobode: našeg već 13 godina moćnog, tihog, samozatajnog, vjernog i poniznog sv. Josipa i sv. Ivana Bosca, osnivača salezijanaca, ali i sv. Josipa suzaštitnika salezijanaca kojeg je don Bosco, uz Mariju Pomoćnicu, veoma štovao i preporučivao ga svojim dečkima da mu se stave u zaštitu.                                            

Eto, predivan je to milosni trenutak zahvale za uzdizanje sv. Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske već 332 godine, na zasluženi nivo i u našoj župi, nakon 13 godina štovanja i zagovora kod Gospodina, uz proslave i čašćenja preko 250 njegovih štićenika molitelja, uz duhovne pastire u salezijanskoj župi, sve do sadašnjeg župnika i duhovnika don Danijela Vidovića koji ga je tako lijepo istaknuo uz don Bosca, u homiliji druge večeri, don Boscove trodnevnice i pobožnosti Josipove molitvene srijede.

Marijo Pomoćnice Kršćana, sv. Josipe i sv. Ivane Bosco, molite za nas!

GALERIJA SLIKA