U utorak, 29. siječnja u našoj župi održana je misa u sklopu drugog dana trodnevne pripreme za blagdan svetog Ivana Bosca. Misno slavlje predvodio je don Danijel Vidović u društvu svećenika iz podsusedske župe. Misa je protekla u svečanom tonu, a don Danijel se u propovijedi orijentirao na sv. Ivana Bosca i njegovo poslanje koje je vršio. Također, ističe i njegovu suradnju s našom nebeskom majkom Marijom, koja ga je i pozvala na ustanovljenje salezijanske družbe te bila njegova vjerna suputnica i vodilja k Isusu. Iz tog razloga ističe važnost povezanosti s našom majkom Marijom jer ona vodi do Isusa, a Isus vodi do našeg nebeskog Oca. To je, kako kaže, siguran put spasenja.

Također, don Danijel ističe i važnost klečanja pred Presvetim u kapelici, kao još jednu sastavnicu don Boscovog života koju je primjenjivao, a na koju nas poziva da i mi vršimo kako bi ostali u Njegovoj prisutnosti i lakše se nosili sa životnim naporima. Za kraj, zaključuje don Danijel, važno je odgajati mlade, prvenstveno u roditeljskom, ali i nekom drugom pozivu, u sprezi s Bogom i promicati one vrijednosti koje je don Bosco jako dobro poznavao i implementirao u svome svakodnevnom radu. Jedino tako možemo očekivati posvećeniju Crkvu, ali i u konačnici i bolje društvo koje poznaje istinu i čvrsto se zauzima za nju.

Nakon mise uslijedio je studentski vjeronauk don Damira Stojića koji i običava biti srijedom. Tema vjeronauka bila je ,,Crkva i karizme”.  U ovoj temi don Damir je sažeo ono najbitnije što bi trebali znati o Crkvi, od njenog samog početka pa sve do danas. Naglasio je kako svatko od nas ima svoje poslanje kojega je Bog odredio za nas, a kroz naše poslanje valja se služiti različitim ,,alatima”, to jest, karizmama, koje nam je Bog također dao i to svakome od nas. Ističe kako je vrlo bitno osvjestiti sebi koje su to karizme jer je velika šteta ako živimo u neznanju jer tim karizmama u pricipu pomažemo svojim bližnjima, osim molitvom u jezicima koja nam služi i za vlastitu izgradnju.

Važno je shvatiti da Crkva nije ni u čijem vlasništvu već Isusovom, jer je On taj koji je ustanovio svoju Katoličku crkvu koju su baštinili prvi apostoli. Tada je izrekao kako ju vrata paklena neće nadvladati, što nas ustvari upućuje na to da postoji jedan duhovni boj koji je uvijek prisutan, ali i da ne trebamo strahovati za Crkvu jer ju Duh Sveti vodi i ona će pobijediti. Stoga nas don Damir podsjeća da kad god je Crkva imala krizu u jednom svom segmentu, u nekom drugom segmentu je rasla. Tako je Bog podizao brojne svece, mistike i crkvene redove koji su održavali Crkvu sve do danas, a sve na temeljima triju stvari: krvi, karizmama i molitvi.

Isto tako, don Damir nas potiče da prepoznamo koji je danas duh vremena i koje stvari su danas izražene i gdje je Kristova Crkva pozvana. On ističe kako je danas vrijeme laika i kako smo mi laici upravo pozvani graditi svoju Crkvu kroz razne karizme koje imamo, čije je sjeme Duh Sveti posijao u vrijeme Pedesetnice, a one niču u pravovremenom trenutku, kroz razne crkvene redove i velikane kako je već spomenuto. Upozorio nas je kako je osamljenost ljudi sve veća, javlja se depresija, anksioznost, ponos na grijeh, veliki individualizam, seksualna revolucija, hedonizam kroz nedisciplinu i slično, međutim s druge strane Duh Sveti djeluje podižući karizmatske pokrete, teologiju tijela, Opus Dei, Exitus, hagioterapiju, razne laičke inicijative, te nas poziva da budemo dio te priče, čiji je pisac Bog.

GALERIJA SLIKA

Autor: Roko Hajdić

Foto: Jelena Franić