U srijedu, 18. prosinca održana je adventska duhovna obnova za mlade kao priprema za sami blagdan Božića. Kako je i uobičajeno, duhovna obnova sastojala se od tri dijela: sv. mise, nagovora i klanjanja, a predvodio ju je fra Ivan Đuzel, imotski fratar koji djeluje u zagrebačkoj župi Majke Božje Lurdske. U ovo vrijeme priprave za rođenje našega Spasitelja, ovaj mladi fratar nam je kroz nagovor iznio svoj životni put, odnosno svoje svjedočanstvo susreta sa živim Bogom koji je doveo do njegove transformacije i otkrivenja životnoga poziva:

,,Još u najranijem djetinstvu osjetio sam potrebu da budem drugačiji, da se nekako više ističem od svojih vršnjaka”, kazao nam je fra Ivan, zbog čega je nastojao kopirati stariju djecu, prihvativši bogospovku koja je označila početni ulaz većega grijeha u njegovu životu. Međutim s vremenom, kako je odrastao, ni to mu nije više bilo dovoljno jer se ta bogopsovka već prihvatila i među ostalim vršnjacima pa se ponovno našao u situaciji kada je htio nešto više. Tako je konzumacija alkohola i cigareta postala njegova uobičajena pojava već negdje u samom početku tinejdžerske dobi što ga je uvlačilo u sve veći i dublji grijeh. Već se u srednjoškolskim danima okušao i u konzumaciji droge, a nerijetko se našao i u tučnjavama zbog svoje neprisebnosti i želje za isticanjem. ,,Bilo mi je bitno samo da se nešto događa, samo da je neka zabava”, rekao je. To me nekako podsjeća i na trenutnu situaciju, na ove naše adventske dane. Često i mi znamo odlutati povodeni duhom svijeta u nekakve zabave, nekakva događanja, a da pritom zaboravljamo na onaj istinski izvor radosti zbog kojega se advent i događa, a to je Isus.

Vrijedi napraviti malo digresiju i spomenuti njegovu majku koja je cijelo to vrijeme, dok se on tako duhovno i moralno samokažnjavao grijehom, jedina ustrajala u vjeri i molitvi unatoč lošoj obiteljskoj situaciji i izrugivanjima koje je prolazila. Njezinu je vjeru Bog stavio na kušnju, ali se svojom postojanošću spasila. Tako je fra Ivan posvjedočio i za nju, kazavši kako je i ona htjela u jednom trenutku od svega odustati, međutim Božjom intervencijom putem jednog svećenika ona je saznala o svjedočanstvu života sv. Monike što joj je dalo snage u tom teškom trenutku da se nastavi boriti. Iz svega toga možemo zaključiti koliko je snažna molitva samo jedne osobe i kako uistinu Bog sve naše molitve čuje i uslišava, ukoliko su u skladu s njegovom voljom i ukoliko imamo barem mrvicu vjere. Isto tako, bitno je svoje poteškoće podijeliti s drugima, jer možda će baš na taj način, preko drugih, Bog djelovati u našim životima.

Početak njegove životne prekretnice dogodio se u trenucima kada iz svog Imotskog odlazi na studij u Zagreb. I dalje je živio u grijehu koji mu se, kako kaže, sviđao. Čak je pronašao i ugledno društvo u kojem je bio ‘potrčko’, no bitno mu je bilo da se i dalje ističe od drugih i da živi lagodno. Međutim, problemi za njega nastali su kada nije imao baš novaca. U takvim trenucima njegova tetka mu je ponudila novac da ode u Kuću susreta Tabor kod pok. fra Zvjezdana Linića. Ondje je, kako kaže, upoznao vjeru na jedan drugačiji način, premda je kao dijete bio i ministrant, nekontrolirano zaplakavši po prvi puta radi prisustva Božje milosti. Tu je bila zasađena jedna mala klica koja je bila temelj njegova obraćenja. No, grijeh je bio toliko jak da je unatoč takvom iskustvu i dalje nastavljao živjeti pogrešno, tražeći samo užitke. Jednostavno, bilo mu je teško odvojiti se od grijeha u kojega je bio ‘zaljubljen’.

Kako novac nije nužno zlo, dokazao nam je ispričavši svoje sljedeće iskustvo poimanja vjere na drugačiji način. Naime, nakon što mu je tetka ponovno uplatila put na Lošinj, otišao je s prijateljem kod vlč. Zlatka Sudca na jedan seminar. Ondje je upoznao molitvu na drugačiji način i nakon tog seminara počeo je moliti i odlaziti na sv. mise. Nakon tog iskustva našao se na prekretnici životnih putova. Počeo je dublje razmišljati o svom životu, shvativši da je njegov život kakvog je do tada živio bio besmislen. Jednostavno, shvatio je da ne zna vlastiti identitet. Po prvi puta htio se iskreno promijeniti. To se i dogodilo nakon nekog vremena kada je otišao na jednu trodnevnu duhovnu obnovu. Tada je imao snažno iskustvo obraćenja o kojemu danas može slobodno svjedočiti. U jednoj maloj crkvici na jednom otočiću, za vrijeme sv. mise došao je u kontakt s opsjednutom osobom. ,,Jedna sveta misa spasila je moj život”, zaključio je fra Ivan, želeći nam dočarati nevjerojatnu snagu svete mise jer je tada zapravo shvatio da se nalazi na rubu ponora, na rubu pakla. Strah je toliko intenzivno djelovao na njega da je spoznao tri stvari: 1) vrag postoji, 2) nema ‘oružja’ protiv njega osim Isusa i 3) potrebno je obratiti se, prihvatiti Isusa.

Svjedočeći tako čudesno iskustvo svoga obraćenja, fra Ivan nas potiče da se ne bojimo tražiti nadnaravno u našem životu: ,,Religija bez nadnaravnog je obična filozofija.” Tražeći sebe često odlutamo u još veću nepoznanicu i pogubimo se do te mjere da izgubimo svoj identitet. Stoga je temeljna stvar u našem životu da shvatimo da smo ljubljeni, da nas naš Bog ljubi. Ljubi nas do te mjere da će sve učiniti ne bismo li pronašli vlastiti identitet koji nam je darovan. Upravo jedna takva nadnaravna stvar u našim životima je i samo rođenje našeg Spasitelja kojeg očekujemo u ovim danima, stoga smo, poučeni fra Ivanovim iskustvom, pozvani otvoriti srce onomu koji ima doći kako bi spoznali otajstvo njegova rođenja, pokajanjem i molitvom, bez koje nema spoznaje.

Autor: Roko Hajdić

Foto: Nova Eva

GALERIJA SLIKA