U čitanju iz Leonova Prvog govora o Rođenju Gospodnjem predloženom za službu čitanja na Božić, između ostaloga, čitamo: “Predragi, radujmo se, jer nam se danas rodio naš Spasitelj … I neka se nitko ne odvaja od te radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općeg veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt i kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao da nas sve spasi.” Odgovor nakon toga čitanja sadrži zanosan usklik: “Danas nam zasinu dan otkupljenja novoga, što nam ga Bog odavna pripravi, dan vječne sreće.” I himan na Prvoj večernjoj božićnog vremena sadrži istu poruku: “Svjedoči to nam ovaj dan, što sviće svake godine. Od Oca da si došao Otkupitelj nam jedini.”

Druga antifona na jutarnjoj svetkovini Bogorodice Marije, što je ujedno i osmina Božića, već u ozračju Isusova rođenja vidi ostvarivanje spasenja najavljeno preko Ivana Krstitelja: “Evo, Marija nam rodi Spasitelja; Ivan vidjevši ga povika: Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijeh svijeta!” A sve antifone i responzoriji na srednjem času kroz božićno vrijeme učestalo povezuju božićno otajstvo i spasenje. Tako responzorij na šestom času glasi: “Svi krajevi svijeta vidješe – spasenje Boga našega.” Antifona za deveti čas preuzima riječi starca Šimuna što ih je izrekao prigodom susreta s Isusom u Hramu: “Vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem sviju naroda.” Antifona za blagoslovljen 5. siječanj je izravna: “Gospodin pohodi i otkupi narod svoj.” Uz vjeru da utjelovljenje i rođenje Kristovo uništava grijeh koji je sprječavao čovjekov pristup k Bogu, liturgijski tekstovi božićnog vremena predstavljaju Isusovo rođenje kao početak obnove svega stvorenja. Ostvarenje onoga što Pavao najavljuje u Poslanici Efežanima (1,10) kao cilj otkupiteljskog djela: “Obuhvatiti pod jednu glavu sve što je na nebesima i na zemlji.”

Kršćanska liturgija gleda otajstvo Isusova rođenja kao ostvarenje Izaijina proroštva o ponovnoj uspostavi sklada među stvorenjima Božjim. “Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje” (Iz 11,6-8). A taj Izaijin odlomak predložen je za službu čitanja na Božić. Iz istoga je proroka preuzet tekst za pričesnu pjesmu na misi bdijenja: “Otkrit će se Slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti spasenje Boga našega.” U božićnoj liturgiji i pobožnosti Isusovo je rođenje predstavljeno i kao povratak u raj iz kojega je čovjek istjeran zbog neposlušnosti Bogu. Tako jedna antifona za božićno bdijenje u istočnoj liturgiji o tome govori: “Raduj se, Jeruzaleme, i svi vi što ljubite Sion, pridružite se našem slavlju. U ovaj se dan lome vjekovne verige Adamove osude, za nas se otvara raj, zgnječena je zmija te vidi kako ona što ju je nekada varala postaje Majkom Stvoritelja.” Asocijaciju na izgubljeni raj i ponovni povratak u to blaženstvo kršćanska pobožnost predstavlja božićnim drvcem uz jaslice.

Benedikt XVI. u božićnom drvcu vidi “pristup središtu samoga božićnog otajstva … jer to je stablo sada tu kao ponovno nađeno stablo života iz raja kojemu kerubini više ne brane pristup … Isus je tu kao dijete, nejak, privlačan, Emanuel, Bog koji je dohvatljiv i kojega možemo osloviti s ‘ti’ … U djetetu Isusu prepoznajemo i primamo plod života. Božić nas, uz to, želi usmjeriti prema istini djeteta i istini ploda stabla života. Stablo djeteta Isusa koje nam to govori istodobno je i pokaznica: pojavak onoga koji je kruh života, očitovanje spasa. Ono je i križ te je stoga moglo postati oltarom. Dijete u rukama drži križ i trnovu krunu, znakove ljubavi koji potom drvo pretvaraju u križ, a križ u stol vječnoga života.

Dragi mladi prijatelji, dragi župljani, braćo i sestre, neka nam Gospodin udijeli milost da se i nama ostvari ono što molimo u popričesnoj molitvi na božićnoj misi zornici: “Molimo te, Gospodine, daj nam živom vjerom spoznavati dubine toga otajstva i ljubiti ga još većim žarom srca!” Od srca, dragi moji, u ime cijele naše salezijanske zajednice svima vama i vašim obiteljima čestit Božić i blagoslovljenu novu 2020. godinu žele vaši salezijanci: don Damir, don Mario, don Izidor, don Mihael, Frano, don Mato, don Sebastijan, don Ivan, don Franjo, don Josip, don Alojzije i don Danijel.