U subotu, 12. listopada, vjernici naše župe i mnogi članovi naše molitvene zajednice sv. Josipa, krenuli su na hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj. Nakon hodočasničkog blagoslova našega župnika don Danijela, uslijedilo je tužno iznenađenje i župnikova isprika – duhovnik don Stjepan ne može s nama poći i voditi nas jer mu je tu noć veoma pozlilo i hitna pomoć ga je odvezla u Vinogradsku bolnicu. Svi smo bili tužni, iako svjesni da je njegovo zdravlje sad važnije, ali iznad svega bili smo zabrinuti za njegovo zdravlje. S nama je pošao naš novi dragi svećenik don Mihael Rodić, koji je 26 godina bio svećenik u našoj Katoličkoj misiji u Njemačkoj i bilo nam je lijepo s njime. Ipak, nedostajao nam je naš duhovnik don Stjepan, koji je uvijek upotpunio naše molitve svojim radosnim pričama i zanimljivim anegdotama, posebno razdraganim smijehom i šalama.

Krenuli smo s pjesmom, noseći ga molitvom na usnama nadajući se hodočašću s njime, drugom zgodom. Naše misli i molitve bile su usmjerene i prikazane pod misom Bogu, po zagovoru Gospe Trsatske i sv. Josipa, kao i za vrijeme križnoga puta, sa željom da mu pomogne u ovim veoma teškim zdravstvenim poteškoćama srca koje su ga tako neočekivano snašle, na zaprepaštenje svih koji smo ga znali i voljeli. Inače je godinama nosio svoj križ bolesti u skrovitosti svoga srca, radosno, tiho, strpljivo, u predanosti Isusu, po zagovoru Marije Pomoćnice, sv. Josipa i don Bosca. Moram napomenuti kako je inače svaki petak pri klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, kao sinoć 11. listopada, zadnji puta, prikazivao Isusu dragu domovinu Hrvatsku, sve koji su dali svoje živote za nju, prinoseći sve nas drage molitelje molitvene zajednice i sve preporučene potrebite ozdravljenja, napose poimence svoju braću salezijance od zdravih do svih bolesnih, a te večeri uključio je i molitve za sebe, kada smo osjetili njegovu zdravstvenu klonulost i osobnu potrebu predanja Isusu. Tijekom samog križnog puta bio je posebno u mom srcu i molitvama, ali s tugom jer smo doznali da je proživio teški infarkt srca. Nakon križnog puta svi smo bili osnaženi i ohrabreni, duhovno smo se okrijepili i dobili veliku snagu Isusovom pobjedom nad smrću za koju je don Stjepan tako mnogo puta, kako je sam znao reći „1000 puta“, radosno svjedočio, gotovo i započinjao svaku propovijed, riječima poučavanja: „Dragi vjernici, uzalud bi bio naš život da Isus nije uskrsnuo, ali on je uskrsnuo i dragi moji budite uvjereni, čeka nas lijepa vječnost, daaa lijepa vječnost…..!!!!!

Hodočasnici su se razišli po crkvi kako bi uputili svoje osobne molitve. Nas je 20-tak molitelja naše molitvene zajednice sv. Josipa ostalo ispred crkve pred kipom sv. Ivana Pavla II. u molitvi predanja zanj, zatim smo spontano, ali potaknuti Božjom providnošću, kleknuli u crkvi pred oltar s kipom sv. Josipa, moleći Josipovu i Gospinu krunicu za našeg duhovnika, ne znajući da se u tom trenutku naš dragi don Stjepan na aparatima doslovce bori za život. Pri povratku za Zagreb, u 15 sati smo izmolili krunicu Božjem milosrđu, upravo za don Stjepana. U kasnim večernjim satima, u 21:30, zamolila sam porukom našeg župnika don Danijela da mi javi kako je naš duhovnik. Dobivši odmah odgovor, s nevjericom, očajem, doslovce panikom, sam ga nazvala i upitala: „Ne, nemojte mi reći da sam dobro shvatila, da je naš dragi don Stjepan preminuo…????“ Čuo se kratki muk, meni je beskrajno dugo trajao i onda pretužan glas našeg don Danijela: „Da, Marija, nažalost je to istina…“ Oko 22 sata uslijedio je veliki šok, tuga i nevjerica među moliteljima koje sam u Viber molitvenoj grupi sv. Josipa obavijestila.“ Nema nam više našeg voljenog začetnika predanja sv. Josipu u zagovor prije 13,5 godina, naš se dragi duhovnik don Stjepan Pasarić preselio u vječnost, po volji našeg nebeskog Oca, u zagrljaju Marije Pomoćnice i pod plaštem sv. Josipa!“ Tužni smo zbog velikog gubitka velikog čovjeka, svećenika i duhovnika koji nas je uvijek duhovno uzdizao, podržavao našu molitvenu zajednicu! Tim više, zato smo radosni jer je bio presretan, zahvaljujući i meni i mnogim  moliteljima zajednice za njen opstanak, svih 13,5 godina! Ta iskrena, da ne kažem, dječja radost u njemu, bila je zahvaljivanje meni, ma doslovce do neba“, gotovo svaki puta kada bi me osobno sreo zadnjih godinu dana, otkad nam se vratio u župu, kao da je znao da neće biti dugo s nama??!!!

Sama ta pomisao na njegovu poniznu radost i zahvalu postojanja molitvene zajednice i predanja Majci Božjoj i sv. Josipu, vodeći nas tako do Boga, daje mi snagu i poticaj da i ja u toj poniznosti i dalje radim i ostanem vjerna pozivu koji ima Bog za mene, ma kao i za svakoga od nas ako mu se odazovemo, do kraja života, nadajući se da će se netko naći koji će se nadahnuti i tim mojim radom, predanošću i svjedočenjem Božje ljubavi prema nama i nastaviti tim poniznim putem svjedočenja Božje ljubavi i blizine po uzoru i zagovoru sv. Josipa! Ponosni smo i počašćeni Božjom providnošću i milošću i vodstvu Duha Svetoga što nam je dao don Stjepana, tog svetog svećenika da bude u našoj blizini, na uzor svima nama, bez obzira i kako bili fakultetski obrazovani! Hvala mu za svaku riječ utjehe, duhovne podrške, primjer vjere, predanja, blagosti i poniznosti kao pravog sluge Božjega. Tješi nas saznanje da sad imamo velikog zagovornika na nebu koji će i dalje bdjeti nad nama uz prethodna tri duhovnika: don Franju, don Ivana i don Antu!

Spontano, s dubokom željom u mom srcu, uz odobrenje župnika don Danijela, okupili smo se mi molitelji i štovatelji sv. Josipa te nedjelje 13. listopada na Josipovu i Gospinu krunicu u 17:45 i misu u 19 sati sa zahvalom duhovniku don Stjepanu i s molbom Isusu, Mariji i Josipu da ga dovedu pred lice milosrdnog Boga. Amen.

S Kristovom ljubavlju i velikom zahvalom, dragom duhovniku,                                                                                                   

Marija Samaržija. predvoditeljica Molitvene zajednice

GALERIJA SLIKA