U nedjelju smo obilježili drugi dan trodnevnice Svetoj Mati Slobode. Večernju svetu misu predvodio je vlč. Ivan Grbešić, upravitelj župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku. Od samog početka bogoslužja zračio je osmijehom i vedrim raspoloženjem, međutim ni on nije krio svoje oduševljenje prizorom crkve koja je te večeri bila do samog kraja ispunjena mladim i raspjevanim vjernicima.

Svoju propovijed započeo je anegdotom o baki koja je, prilikom odlaska župniku i dogovaranja obreda sprovoda za svoju bližnju osobu, rekla kako će se pokojnica iznenaditi kada se probudi, pritom misleći na iznenađenje kojemu bismo se i mi trebali nadati – ono koje nastaje u trenutku spoznaje da se nalazimo u nebu. Međutim, Grbešić je začuđen zbog podatka kojeg je pročitao u nedavno provedenom istraživanju, a prema kojem se otprilike 80% Hrvata izjašnjava da vjeruje u Boga, no 42% od istog uzorka ispitanika vjeruje u raj. Što je s onima koji ne vjeruju u raj, a posebno onima koji istovremeno vjeruju u Boga? Tu je naglasio kako kod Isusa nema alternative jer je on jedini put do Boga i do raja. Naime, ako Isus nije uskrsnuo, zašto smo se onda okupili na večernjoj misi i čemu njegovo propovijedanje? Isusovo uskrsnuće trebalo bi biti (h)epicentar naše vjere! Mnogi od nas, pa čak i neki svećenici i časne sestre, krhke su vjere i često se preispituju jer im sve to zvuči nevjerojatno. Ali Bog nam je zaista pripravio raj, taj hotel s milijun zvjezdica, u kojemu su brojni sveci kojima se molimo za Božji zagovor!

U drugom dijelu homilije velečasni Ivan govorio je o mučeništvu kao obilježju Isusova uskrsnuća, ali i kao stanju koje je hrvatski narod itekako iskusilo tijekom Domovinskog rata. Pritom je naveo primjer hrvatske majke Kate Šoljić koja je, unatoč gubitku četvorice sinova, uspjela osjetiti snagu pobjede kroz opraštanje, a zatim se prisjetio i svog dvostrukog ratnog iskustva: rata koji je okružio njegovo rodno mjesto te rata kojeg je imao u svojoj obitelji, s novostečenim poočimom, ali kako je i on, uz poseban nagovor majke, smogao snage za oprost.

Nakon svete mise uslijedio je jedan od najvećih događaja u našem oratoriju koji predstavlja višegodišnju salezijansku tradiciju – Kestenijada za mlade. Zbor mladih Davidias u proširenom sastavu na jednu večer postao je Kesten bend koji je cijelu večer uspješno održavao atmosferu na visokom nivou, izvodeći najpopularnije pjesme domaće glazbe. Mladež je u cijelosti popunila oratorijsku dvoranu gdje se skakalo, pjevalo i plesalo, a mnogi su u glazbi uživali i na otvorenom prostoru gdje su se posluživali pečeni kesteni. Kako posjetitelji ne bi ostali praznog želuca i suhog grla, volonteri jedraši posluživali su fritule, čaj i sokove. U pomoć im je priskočila i Obiteljska zajednica koja se pobrinula za kuhano vino, no nije zanemariv ni doprinos župljana koji su nesebično i marljivo pripremali i donosili svoje kolače.

Autor: Mario Stipčić

Foto: Ivan Martić

SVETA MISA

KESTENIJADA

PROPOVIJED