Rano jutro, rujan, dan sedmi,
A hodočasnici već spremni,
U punoj opremi i s osmijehom na licu
Veselimo se putu u Mariju Bistricu!

Od Jaruna do Adamovca bilo je lako -
Bus nas je vozio kroz kišu polako.
No onda je uslijedio teži dio puta-
Pješački poprilično zahtjevna ruta.

Susrevši s Knežije prijatelje drage
Udružili smo naše mladenačke snage,
I, Bogu hvala, bez vjetra, kiše i žege
Hrabro zakoračili na zagorske brege.

Uzbrdo, pa nizbrdo, zavoj lijevi-desni,
Da će baš tako biti nismo bili svjesni.
A kad smo napokon došli na ravnicu
Izmolili smo zajedno Gospinu krunicu.

Misu smo odlučili slaviti o dvanestoj uri
I to kod karmelićanki – sestara u klauzuri.
Susret s njima dojmio nas je jako,
A saznali smo i kako im je živjeti tako.
Molitvene nakane sestrama smo ostavili
I s pjesmom prema svetištu nastavili.

Nakon odmora uz sendviče i kavu
Bilo je vrijeme za rekreaciju pravu:
Kroz igru znanja smo se zagrijali,
Uz pjesmu i ples od srca nasmijali,
U ispovijedi se s Bogom pomirili,
I pred Presvetim naša srca umirili.

U predvečerje, kad je sunce zapalo,
Stotine svijeća u svetištu je zasjalo,
Uz molitvu žarku što u Nebo se vije
Kročili smo sabrano putem Kalvarije.

Te noći ispunili smo bistričku katedralu
Kako bi Bogu iskazali svu slavu i hvalu:
Što nam je Mariju za Majku dao
I preko Nje nam molitve uslišao,
Za sve milosti koje nam na životni put stavlja,
Za ljubav i snagu kojom nas čisti i obnavlja!

Autorica: Ivana Marinović

Foto: Ivan Hren/Zagrebačka nadbiskupija

VIDEO