Već više od 10 godina Školska grupa Družbica Bezgrešne Marije djeluje u našoj župi. Djecu i instruktore nije neobično nakon svete mise u 19:00 vidjeti kako se okupljaju i kreću s učenjem. Instrukcije se održavaju svakog radnog dana, osim petkom, u večernjem terminu. Jedna su od najbrojnijih skupina u našem Oratoriju, a dvije naše instruktorice, koje su ujedno i članice užeg vijeća Školske grupe, odlučile su s čitateljima podijeliti svoje iskustvo ovog načina volontiranja. Monika Kajinić i Nikolina Škobo razveselit će vas odgovorima i svojom vedrinom.

Znate li kada se rodila ideja za instrukcijama? Tko su prvi osnivači u našem oratoriju?

Monika: Ideja se rodila 2008. godine. Prošlo je već 11 godina od tada. U početku se išlo djeci kući, a onda je 2009. godine instrukcije preuzela Lana Ivanjek. Njezinim preuzimanjem instrukcije se nastavljaju održavati u podrumu župe Duha Svetoga. Tri godine kasnije instrukcije se sele na Jarun u prostorije crkve Sveta Mati Slobode gdje i danas djeluju.

Kako je koncipirana Školska grupa Družbica Bezgrešne Marije? Koja je razlika između člana užeg vijeća, instruktora i voditelja dana?

Nikolina i Monika:

Prije svega, Školska grupa sastoji se od instruktora. Instruktori jesu studenti i radna mladež koji jednom tjedno izdvoje svoje vrijeme i poklone ga djeci.

Dio instruktora čini uže vijeće na čelu s voditeljem oratorija don Marijom Bobićem. Članovi užeg vijeća donose odluke vezane uz instrukcije – brinu o pravilima na instrukcijama, dogovaraju se oko putovanja i formacija instruktora te planiraju raspored oglašavanja grupe i primanja novih instruktora. Osim toga, raspoređuju instruktore prema danima i predmetima kako bi svaki dan pokrivao što više različitih predmeta.

Nakon užeg vijeća slijede voditelji dana. Voditelji dana također su instruktori. Svaki voditelj dana zadužen je za jedan dan na instrukcijama. Njegova je zadaća okupiti djecu i instruktore na samom početku instrukcija, zatim slijedi molitva prije početka učenja. Potom voditelj dana rasporedi djecu instruktorima, a tijekom cijele večeri stoji na raspolaganju za pitanja djece i instruktora. Nakon instrukcija još slijedi sastanak instruktora koji također drži voditelj dana.

Kada ste započele s instrukcijama? Kako ste doznali za Oratorij Dominik Savio i kako ste se odlučili na volontiranje?

Nikolina: Saznala sam preko prijatelja koji je taj dan kad su se instrukcije oglašavale bio na vjeronauku. Cijeli život užoj i široj rodbini držim instrukcije pa je ova odluka bila prirodan slijed. Odlučili smo skupa doći na instrukcije i evo već tri godine volontiramo.

Monika: Na instrukcije sam došla prije 4 godine i također sam saznala za grupu preko vjeronauka. Inače sam u Svetu Mati Slobode dolazila na misu, a onda sam već na samom početku čula za instrukcije. Prvo sam pomislila kako je to lijepa stvar, ali ja nemam za to vremena, no onda sam u razgovoru sa sestrom zaključila da mi je Bog dao mnoštvo talenata i da te talente mogu umnažati jedino na način da ih dijelim s drugima. Mislila sam da neću stizati držati instrukcije uz obaveze na fakultetu, ali onda sam shvatila da uz pouzdanje u Boga sigurno mogu izdvojiti to vrijeme i već idući tjedan bila sam ovdje.

Monika, ti si već duže vremena u funkciji članice užeg vijeća. Do kakvih je promjena došlo unazad dvije godine, što su pozitivne strane tvoga djelovanja?

Monika: Instrukcije su u početku trajale do 21:30. To vrijeme pomaknuli smo na 21:00 jer smo zaključili da djeca već iza 21:00 sporije prate gradivo, a i nama instruktorima potrebno je vrijeme za druženje nakon instrukcija i ovo se učinilo kao odlično rješenje. Pozitivna strana mog djelovanja sigurno su predstavljanja instrukcija na vjeronaucima. Najljepši je osjećaj kad se prijavi ogroman broj mladih ljudi i odluči darovati svoje vrijeme.

Nikolina, ti si se užem vijeću i ulozi voditelja dana pridružila ove godine. Je li to za tebe bila velika odgovornost? Kako si se osjećala kad ti je ponuđena ova odluka? Sada, nekoliko mjeseci kasnije, koji su tvoji dojmovi?

Nikolina: U početku me bilo strah prihvatiti tu ulogu jer sam ujedno i treća godina fakulteta, a treća je godina na matematici iznimno zahtjevna, ali s druge strane, znala sam da je to ono što volim i želim. I evo, nisam požalila. Mislim da je stvarno predivno vidjeti te mlade ljude kako se trude i daju u to.

Kako izgledaju sastanci nakon instrukcija? Što biste posebno izdvojile sa sastanaka?

Nikolina: Na sastancima se družimo. Često igramo društvene igre ili razgovaramo. Imamo nekoliko ljudi koji uvijek potiču zabavu i druženje.

Monika: Na sastancima nemamo nešto konkretno isplanirano, ali bude spontano i ispadne odlično. Uvijek netko dođe s pričom o Don Boscu, nekom šalom ili igrom.

Koliko vam vremena oduzima volontiranje na instrukcijama? Uspijevate li uskladiti obaveze na fakultetu s onim vezanim uz volontiranje? Što vas posebno veseli tijekom instrukcija?

Nikolina: Volontiranje tjedno oduzme nešto više od dva sata. Sigurno svatko tko želi, može izdvojiti to vrijeme. Ono što je lijepo: koliko god imao težak dan, kad dođeš ovdje i pomogneš nekome, sreća u tebi je ogromna. Osjećaš se korisno i znaš da si učinio nešto lijepo za drugoga.

Monika: Volontiranje nikada nisu samo ta dva sata. Kad zavoliš oratorij i ovaj prostor, upoznaš velik broj ljudi, onda ovdje provodiš svoje vrijeme puno češće i jako rado.

Osim što studenti volontiranjem djeci i mladima poklanjaju svoje vrijeme, znanja i talente, sigurna sam da puno toga dobivaju zauzvrat. Koji su darovi koje dobivate volontiranjem?

Monika: Svako hvala koje dobiješ od djeteta izmami osmijeh na našim licima. Taj osjećaj radosti da si pomogao drugome stvarno je ogroman.

Nikolina: Osim toga, puno kvalitetnih prijateljstava sklopiš, upoznaš puno kvalitetnih ljudi i stvarno provedeš lijepo vrijeme ovdje.

Ispričajte nam posebnu situaciju s instrukcija koja vas je dotaknula.

Nikolina: Jedan je instruktor odlazio na duže putovanje i taj je dan jedno dijete donijelo grickalice i sokove na instrukcije kako bi se zahvalilo tom instruktoru i počastilo ostale. To je stvarno bila predivna gesta.

Što biste htjeli za kraj ovog razgovora poručiti čitateljima ovoga članka?

Nikolina: Dođite nam. Mogu reći da sam tijekom instrukcija puno više dobila nego što sam dala. Onima koji imaju djecu, poručila bih da ih dovedu na instrukcije.

Monika: Mladi ljudi imaju puno izgovora zašto ne doći na instrukcije: „ja nemam za to vremena“, „ne znam to gradivo“. Svima vama rekla bih: ne bojte se. Za svakoga ima mjesta. Ako vam se i ne svidi naša grupa, postoji još hrpa drugih skupina u kojim se možda pronađete. Odvažite se i dođite!

Autorica: Lucija Drašinac