Kao i svake godine, naša molitvena zajednica sv. Josipa organizirala je i ovo 12. hodočašće u Međugorje. Obično je to prvi vikend u svibnju koji je rezerviran za našu dragu Gospu. Ove godine, zbog sakramenta prve svete pričesti i krizme u našoj župi tog vikenda, odluka je istog trena donesena da se ide vikend ranije, radosno zaključivši da pada na nedjelju Božjeg Milosrđa, 27. i 28. travnja. Bili su to dani posebno nagrađeni i darovani nam od Milosrdnog Isusa jer je On sam imao svoj plan za nas! Naš je bio navratiti u nepoznato nam mjesto Šurmance, u blizini Međugorja, otkriveno nam na neobičan način i pokloniti se pred čudotvornom slikom u crkvi Milosrdnog Isusa.

 

Krenuli smo u subotu ranom zorom, u 5 sati, uz molitvu, predvođenu don Stjepanom Pasarićem, našim duhovnikom i organizaciji naše drage voditeljice, Marije Samaržije, put naše Gospe Međugorske. U mislima i molitvama, združeni sa svojim najmilijima koje smo ponijeli u svojim srcima, zajedno sa svima potrebitima i preporučenima, zapjevali smo, izmolili zadnji dan devetnice i krunicu Božjeg milosrđa, uživali u predmoljenju naših najmlađih kao i njihovim prelijepim glasićima.

 

Oko 13 sati, zbog malo dužeg čekanja na granici, radosnog srca i duše pozdravili smo Gospu, molitvom don Stjepana i pjesmom, koja nas je dočekala raširenih ruku, obasjana suncem i svojim mirom koji se i fizički osjeća svugdje oko Gospe Međugorske.

Ubrzo krećemo na Brdo ukazanja a s nama polazi i don Stjepan. Milosno je bilo zahvaliti Gospi na vrhu Brda, neki bosonogi (u rasponu godina, od naše najmlađe bosonoge hodočasnice, ovogodišnje prvopričesnice Rite do 73-godišnje hodočasnice, gđe Klare).

 

Nakon Brda ukazanja krećemo na večernji molitveni program koji je započeo u 17 sati, a misa na otvorenom u 18 sati koju je predvodio naš ravnatelj don Damir Stojić koji je u Međugorje došao prije nas, još u srijedu, zbog održavanja Karizmatskog susreta.

Nakon večere brzo krećemo na klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, koje je zbog još uvijek zimskog rasporeda, započelo u 21 sat, također vani na otvorenom. Predivno…Taj sat klanjanja ovdje u Međugorju, zaista svi, doživljavaju posebno milosno.

Molitva, meditacija, pjesma, klanjanje na različitim jezicima, a iako različitih nacionalnosti, ista vjera, zajedničko štovanje Gospe i svi zajedno ujedinjeni oko jednog, istog Boga.

I nakon veličanstvenog klanjanja, srca ispunjenih Duhom Svetim, molitvena zajednica Božja pobjeda koja se sastaje isto kao i mi već 12 godina u našoj župi, priredili su nam svima predivno iznenađenje. Jednosatno uživanje u njihovim prelijepim pjesmama! Pravi koncert na otvorenom u društvu mnogobrojne mladosti…

 

Nedjelja Božjeg milosrđa započinje buđenjem u 6 sati, a u 7.30 već smo u podnožju Križevca. Nadahnuti jučerašnjim danom, ispunjenih srca i prepuni želje stići na vrh, podno Križa, pošli smo zahvaliti se Isusu za Njegov Križni put i sve milosti koje je nama poklonio svojom Mukom.

Križni put s Isusom i Marijom do Golgote i uskrsnuća od fra Slavka B. protekao je u ozračju vjere, molitve krunice i duboko proživljenih žalosnih otajstava i molitava na mnogobrojne izrečene hodočasničke nakane i zahvale. Potekle su i suze, ali ne zbog bolnih nogu, već zbog naših širom otvorenih duša i srca, Isusu i Majci njegovoj Mariji, Gospi dragoj i našem zaštitniku sv. Josipu u naknadu Isusu za naše grijehe kao i preporuke za sve naše mile i drage iz obitelji, župne i molitvene zajednice, te sve potrebite. Molili smo za duhovna zvanja iz obitelji, za naše svećenike, za Crkvu, domovinu, nerođenu djecu, ovisnike, obraćenje i za sve nas. Sretni, radosnih srdaca i olakšane duše na vrhu, podno Križa, zahvalili smo Isusu za sve milosti i olakšani za breme koje smo mu donijeli, ponovno u molitvi, spuštamo se istim putem, susrećući mnoštvo hodočasnika sa svih strana svijeta (od SAD-a, Vijetnama, Libanona, Italije, Mađarske, Albanije; Slovenije, do naše braće Hrvata…)

U velikoj koloni, mnoštva automobila i autobusa, polako se približavamo Crkvi sv. Jakova, gdje nas čekaju hodočasnici koji zbog raznih razloga nisu mogli poći s nama. Oni su također imali lijepu i organiziranu molitvu križnog puta predvođenu don Stjepanom uz postaje Križnog puta kod Uskrslog Isusa, uz Gospino svetište. Prisustvujemo misi u crkvi u 11 sati i odmah iza podneva, nakon zajedničkog fotografiranja na stepenicama ispred crkve, pozdravljamo našu bijelu Gospu i zahvaljujemo na svim milostima i zagovaramo se i dalje u Njene molitve i zaštitu, uz obećanje da ćemo joj opet doći i biti bolji neg’ smo bili…..

 

Nakon ručka, po planu predanom Milosrdnom Isusu koji je nadahnuo i poslao vozača i vlasnika pansiona u izvidnicu, krećemo za Šurmance, u prelijepu neretvansku dolinu do crkve Milosrdnog Isusa. U njoj se nalazi iznad oltara monumentalna slika (ikona) Milosrdnog Isusa, posredstvom koje se dogodilo čudo iscjeljenja pa je i ta slika bila jedan od dokaza pri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske i priznanje pobožnosti prema Milosrdnom Isusu, te proglašenje blagdana Milosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Crkva Milosrdnog Isusa u Šurmancima, u dolini rijeke Neretve, samo 7 km udaljena od Međugorja, blagoslovljena je na blagdan Božjeg Milosrđa, 7. travnja 2002. god. Projektant crkvice je tal. arhitekt Michele Bergamasco, a izgradnju je pomogla jedna molitvena skupina iz Trenta (Italija) koja je spomenutu sliku darovala međugorskoj župi.                                                                                                                                                                     

 

Ta ikona Milosrdnog Isusa se 1990. god. nalazila u Trentu gdje je i došlo do čudesnog ozdravljenja Uge Feste. Ugo je rođen 1951. i kao mladić je obolio od multiple skleroze. Sa nekih 30 godina obolio je i od mišićne distrofije i epilepsije pa je uslijedila i velika deformacija kralježnice i svakodnevne konvulzijske krize. Prikovanom za kolica, liječnici su priznali svoju nemoć. Ugo je shvatio da jedino može moliti i zazivati Boga. 1990. god, na hodočašću u Rimu upoznaje Majku Terezu koja ga tješi i predlaže posjet Svetištu Božanskog Milosrđa, u Trentu, no on odbija. Jedna mu je časna sestra iz grupe, ostavila pet kopija slike Božanskog milosrđa i jednu medaljicu s kojom oko vrata, sljedeći dan odlazi na audijenciju kod Svetog Oca. Nosi i sliku kako bi je Papa blagoslovio. Malo mu je nelagodno jer i nije baš neki svetac. Na stepenicama sv. Petra, papa Ivan Pavao II. se zaustavlja upravo pored njega i on mu kroz plač otvara dušu. Papa mu se nasmijao i nježno obratio riječima: „Ma, kako možeš biti u krizi, ako među rukama držiš Milosrdnog Isusa. Predaj cijelog sebe Njemu i moli se mojoj sestri Faustini da se zauzme za tebe.“

Ugo odluči otići i pred tom se slikom moli tri dana. Četvtog dana Ugo je primijetio da je slika oživjela te da mu Isus uistinu pruža ruke, tijelo mu je preplavila toplina i našao se na nogama, ruku pruženih prema Gospodinu i snažno ga zazvao. Vidio je Isusa kako mu prilazi, u bijeloj haljini i govori mu: „Ustaj i hodaj.“ Najednom, sve strašne bolesti nestaju.

Ugo odlazi kao medicinski brat volontirati kako bi pomogao Majci Terezi u njezinim misijama po Indiji i Africi i svoj život posvećuje brizi o najpotrebnijima, sve do neobične smrti 22. svibnja 2005. god.

 

Eto, zbog te čudesne veze pape Wojtyle i poljske časne sestre Faustine, u crkvi Milosrdnog Isusa u Šurmancima, koja je tu došla, vođena Milosrdnom rukom, osim ikone Milosrdnog Isusa, čuvaju se i relikvije sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II.

A upravo smo i mi došli do radosnog zaključka da smo se i mi posredstvom Božjeg milosrđa u nedjelju na blagdan Božjeg Milosrđa, našli ispred ove čudotvorne ikone. Već 12. godinu kao zajednica hodočastimo Gospi Međugorskoj, Kraljici mira, i uvijek na povratku još negdje svratimo, ali za Šurmance uopće nismo znali, niti nas je netko tamo uputio, a crkva je posvećena još 2002. god i udaljena je svega 7 km i u nju hodočaste mnogobrojni hodočasnici svijeta.. Tako su i ove godine, kao što smo i vidjeli, mnogi talijanski hodočasnici čak i pješačili iz Međugorja.

 

Milosrdni Isus je imao plan za nas, jer nas je baš ove godine uputio u Šurmance odabravši taj datum na sam blagdan Božjeg Milosrđa. Osobno svjedočim da je link o Šurmancima, mjestu u blizini Međugorja, „slučajno“ pronađen na internetu i poslan u našu viber molitvenu grupu. Ali znamo da u životu nema slučajnosti, o čemu smo se svi uvjerili i ovaj put. Voditeljicu Mariju, naravno, zaintrigirao je taj link, jer se mučila što još posjetiti, a da nismo u ovih 12 g. posjetili!?!!  Bio joj je to zaista dar s neba, kako je zaključila, jer se nalazimo u pravo vrijeme i na pravom mjestu na sam blagdan Božjeg Milosrđa. Predivan i milosni poticaj! Idemo, ne znamo kamo i kako to ostvariti, ali idemo i predajemo u ruke i Srce Milosrdnog Isusa..!!!

 

Ali kada je krenula u planiranje i organizaciju i došla (vrlo lako!!) do samog g. Ljube koji i dogovara s hodočasnicima posjet crkvi, ustvari je tada sve postalo gotovo nemoguće. Rekao je da smo se trebali puno ranije najaviti i dogovoriti, jer su svi termini zauzeti!! Dogovorene su mise svaki sat za hodočasnike iz Slovenije, za 2 grupe iz Poljske, zatim Irske,….. Nemoguća misija!! Ne može se ući pod misom, da se ne ometa, jednostavno nema slobodnog termina, ali prepustit ćemo to u ruke Božje ili možda jedino u 16 sati kada dolaze talijanski hodočasnici pješice iz Međugorja pa da s njima pokušamo ući, jer bi nam onda i mogao par minuta posvetiti, jer oni nemaju misu, već samo duhovni nagovor na talijanskom. Nama je, zna se, to zbog dalekog puta bilo definitivno prekasno i nemoguće za prihvatiti. Jednostavno tada, još prije Uskrsa, nakon svih pokušaja i dogovora s g. Ljubom, pada odluka: Sve prepustiti u Božje ruke i Milosrdni Isus će sigurno iznaći najbolje rješenje, a mi ćemo doći barem ispred crkvice i izmoliti tako željenu krunicu Božjeg milosrđa. Sve o tome je dodatno Marija u galeriji popratila slikama svjedočenja dogovora s g. Ljubom, čuvarom Crkve i koji dočekuje hodočasničke grupe.

Tako je i bilo. Po jednoglasnom dogovoru nakon ručka u pansionu u Međugorju, odlučeno je da idemo svi pa i vozač koji nam je tu preko samog Milosrdnog Isusa puno pripomogao s vlasnikom pansiona, izvidivši putovanje do Šurmanca. Nakon savladane upravo te prve prepreke, da je nemoguće s tolikim busom doći do crkve jer su velike serpentine i uska cesta, dogovoreni su kombiji i mini bus koji su nas čekali na dogovorenom mjestu.

Radosna srca, ushićeni, stigli smo u predivnu neretvansku dolinu ispred same crkve, gdje nas je nakon vrlo kratkog čekanja, pozdravio g. Ljubo govoreći da sačekamo kratko i otišao. No Milosrdni Isus se tu našao, jer su se pred nama samo vrata otvorila!! Ugledavši oltar s čudotvornom ikonom iznad njega i svećenika koji predslavi svojim poljskim hodočasnicima svetu misu, čuli smo – uđite! Potpuno misteriozno, sveto, dostojanstveno, naša voditeljica Marija je prva ušla s hodočasnicima uz nju, pavši na koljena i tako klečeći ulazili su u dubokom poklonu i svetoj tišini na koljenima, sve do samog oltara i relikvija sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. Svi smo za njima ušli doboko svjesni prisutnosti Božje miline za vrijeme same Euharistije koju je predvodio poljski svećenik svojim, dviju grupama hodočasnika (kako nam je to i napomenuo sam g. Ljubo pri dogovorima). Ta milost i ushićenje teško se riječima može opisati. Kako drugačije objasniti, nakon tolikih prepreka, ovu mogućnost da se poklonimo pred tom čudotvornom ikonom i relikvijama i to pod misom i prisustvovanje svetoj pretvorbi na euharistiji, uz zajedničku molitvu s braćom nam Slavenima – Poljacima, nego li, velikim milosrđem Božjim. Nakon izlaska, g. Ljubo nam je i prišao te nas obradovao zanimljivim riječima o čudotvornoj slici Milosrdnog Isusa iznad oltara, ozdravljenju Uge, kao i dolasku te slike u njihovu crkvu.

Presretni se vraćamo i dvije grupe se odvoze do našeg autobusa, a nas desetero i dvoje djece ostalo je čekati da se kombi vrati i po nas. „Slučajno“ sam otvorila mobitel i na ekranu piše – 15:00. Dobro pamtim svoje ushićenje i uzvik: “Tri sata!!!” Marija istog trena započinje moliti krunicu Božjeg milosrđa, a mi se svi jednoglasno, oduševljeno i prepunih srdaca ispunjenih milošću Božjom, pridružujemo. I uspjeli je izmoliti uz predvođenje naših najmlađih hodočasnica: 6,5 godišnje Lucije i 9,5 godišnje Rite. Kombi je stigao i vozač izašao i otvorio nam vrata, upravo u trenutku kada smo izgovarali zadnje riječi: „smiluj se nama i cijelome svijetu Gospodine“.

Bili su to posebno divni, milosni trenutci, osobito za našu voditeljicu Mariju koja je komentirala o tom milosnom trenutku da smo ga uočili, doživjeli u istom trenu kad se čuo odjek njihovog topa kroz neretvansku kotlinu u 15h i ushićeno izrečeno: krunica! Uspjeli smo izmoliti toliko lijepu nam krunicu Božjem milosrđu u tom milosnom trenutku u 15h. Nismo ništa o tome nastavili komentirati jer smo zaista svi bili u milosnom zanosu doživljenog trenutka!

U busu smo nastavili slaviti, zahvaljivati molitvom i svjedočenjem o milostima Božjeg Milosrđa kroz život, kao i dobivenih u Međugorju i Šurmancima, pjesmom i srcima prepunih ljubavlju i milosrđem Božjim, a duša ispunjenih Duhom Svetim.

Oko 23 sata smo se vratili i razdragano se pozdravili i ponijeli u svoje domove blagoslov Isusov i Marijin kojim nas je dva dana Gospa, Majka milosrđa, kako u jednom zazivu kaže sestra Faustina, obilno nagradila, a Milosrdni Isus ponovno pokazao da je Njegovo milosrđe neizmjerljivo.                                                        

Došavši kući voditeljica Marija se još jednom zahvalila g. Ljubi za omogućenu posjetu njihovoj Crkvi.

 

Drugog dana, kada su nam se sredili proživjeli dojmovi, a još uvijek o njima razgovarajući, Marija me zamolila da napišem za našu internetsku stranicu osvrt na hodočašće i da ne zaboravim milosni trenutak u 15h, kao i moj pogled na mobitel i odjek topa u istom trenu koji je potvrdio vrijeme za moljenje krunice, koju smo zajedno u Šurmancima izmolili. Nisam baš razumjela, jer ja nisam čula top i on nije bio razlog pogleda na mobitel. Rekavši joj to, istog trenutka je poslala poruku upita g. Ljubi s pitanjem provjere, je li se inače u 15 sati oglašava top podsjećajući tako hodočasnike i mještane na vrijeme za molitvu krunice?… Šokantno, ali ugodno je iznenađena, iako je odgovor g. Ljube, tj. upit bio: „Kakav top? Možda je to tebi neki znak ili poticaj. U našoj se crkvi događaju razne milosti, pa me ne čudi da se i tebi dogodilo. Slava Milosrdnom Isusu…“                                                                                                               

Uzvratila mu je porukom objašnjavajući da ga još uvijek duboko osjeća i nikada ga neće prestati osjećati, kao da su se brda zatresla, kao odjek topa s Griča kod nas na Kaptolu. To isto je pojasnila preko mobitela, svima prisutnima tog milosnog trenutka moljenja u Šurmancima, radosno svjedočeći da taj odjek još uvijek odzvanja njenim tijelom, duboko ju prožima, ispunja i čuje u svojim ušima te nikada neće zasigurno nestati, koliko je snažno doživljen! Također nam je svima prenijela nastavak svog svjedočenja, tj. komentar g. Ljube. Ovo je, zaista, vrhunac našeg hodočašća, dokaz vođenja Božjom rukom i blizine Božjeg Milosrđa!                                                                     

Isuse, hvala Ti!                                                                                       

Hvala Ti Gospo naša, Kraljice mira i moli zajedno sa sv. Josipom i dalje za nas! Isuse, uzdam se u Tebe, Isuse, uzdam se u Tebe, Isuse, uzdam se u Tebe! Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine! 

pripremile hodočasnice Marija Samaržija i Ljerka Bartoniček

GALERIJA SLIKA

AUDIO