Ušli smo u Veliki tjedan. Tjedan koji nam svakako ne bi smio biti kao svaki drugi. Ovo je vrijeme posebnih milosti koje Gospodin želi dati svakome od nas, a Cvjetnica je svojevrsna uvertira u događaje koji će se odvijati narednih dana…

Don Damir Stojić je, kao i svake nedjelje, predvodio svetu misu u 12 sati, uz glazbenu pratnju zbora mladih Davidias. Imali smo priliku čuti dva događaja iz Lukina evanđelja – Isusov slavni ulazak u Jeruzalem i njegovo uhićenje i konačnu smrt koju je podnio za nas na križu. Don Damir nam je približio nekoliko anegdota koje su bile jako važne tamošnjim Židovima. Kao prvo, zanimljivo je kako je Isus dojahao s istočne strane u Jeruzalem na magarcu, što nikako za židovski narod nisu bili bespotrebni detalji. Naime, svi su hodočasnici pješke dolazili u Jeruzalem za vrijeme Pashe kako bi zadobili oproštenje grijeha, dok je Isus stigao na magarcu kako bi se ispunilo proročanstvo: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.“ (Zah 9, 9) Također, nije slučajno da Isus dolazi iz Betfage, tj. s istočne strane Jeruzalema, što su Židovi odmah povezali s Izaijinim proračanstvom koje govori da će slava Jahvina doći u grad s istočne strane. Židovi su znali da se ovdje radi o ispunjenu Pisma, zato su ga dočekali kraljevskim poklikom hosana, što znači „spasi nas“. Ipak, jedno proročanstvo Isus nije ispunio kako su Židovi očekivali – prema Psalmu 118 kralj je trebao prvo doći u hram prinijeti žrtvu zahvalnicu na oltaru s četiri roga. Međutim, Isus to nije učinio. Počevši s Posljednjom večerom, predao je samoga sebe, prinijevši najveću od svih žrtvi prikovan na križu, četiri (!) čavla, a ne tamo neku protokolarnu žrtvu zahvalnicu. Židovi to nisu tako shvatili. Židovi su imali svoju viziju kralja. „Nažalost, narod je očekivao drugačijeg kralja, političkog kralja“, istaknuo je don Damir. Narod se odlučio za Barabu, osudivši Isusa na smrt, iako su bili svjedoci brojnih njegovih čudesnih djela.

Primjećujemo kako se radi o dva potpuno različita događaja iz evanđelja, o dvije scene koje su jedna pored druge nezamislive, a istom narodu. Don Damir je ovdje zaključio kako svaka osoba u svojoj slobodi ima priliku napraviti veliko dobro i veliko zlo. „Ista rulja koja ga je dočekala, ista rulja je vikala da ga razapnu“, naglasio je don Damir. Ovaj današnji dan govori najviše o nama. Svojim donošenjem odluka slavimo Isusa ili ga razapinjemo, isto kao što je tamošnji narod napravio. Tijekom Velikoga tjedna potrudimo se dublje ući u svoju savjest kako bismo proniknuli kojoj masi najčešće pripadamo – slavljeničkoj ili pogubničkoj.

Autor: Marino Pleić

Foto: Lucija Drašinac

GALERIJA SLIKA

PROPOVIJED