Ulazimo u Vazmeno trodnevlje, vrijeme razmatranja najdubljih otajstava naše vjere: Kristove otkupiteljske muke i križa te iščekivanja najslavnije pobjede – pobjede nad smrću. Prvi dan trodnevlja započeli smo svečanim misnim slavljem koje je u koncelebraciji sa svećenicima župe predvodio naš ravnatelj oratorija don Mario Bobić, a zajednički su vokalno animirali dječji i mješoviti župni zbor.

Nalazimo se u dvorani Posljednje večere, istovremeno svjedočeći vrhuncu Božje ljubavi u potpunom darivanju i predanju, kao i samom dnu ljudske slabosti: izdajom i ubojstvom Boga i Čovjeka. Put potpunog oslobođenja čovjeka koje je započelo fizičkim ropstvom u Egiptu te obilježeno prvom Pashom dovršava se u dvorani Posljednje večere ustanovljenjem euharistije i oslobođenjem ropstva grijeha i smrti. Krist je sad sâm u središtu. Svaka riječ evanđelja postaje teža, dramatična, a svaka gesta i djelo optužuju našu savjest jer i najmanjim grijehom odlučili smo Krista ostaviti i izdati. No Krist je Put, Istina i Život, stoga je Kristov put u Vazmenom trodnevlju i naš put koji trebamo slijediti. Taj put nam se na Veliki četvrtak očituje i u simbolici obreda pranja nogu. Pozvani smo velikodušno se davati i služiti jedni drugima talentima koji su nam povjereni te pronaći koji su to trenuci u kojima sam ja pozvan/a „prati noge“ i staviti Krista iznad svog ponosa, taštine, umišljenosti, sebeljublja i oholosti lakomo misleći da se pred Kristom mogu opravdati svojim zaslugama. Tada možemo iskreno pjevati: „I ničim se ne hvalim ja, nit’ mudrost svoju tvrdim, samo Kristom ja se hvalim sad i ljubav svoju nudim.“ U svaki svoj odnos s ljudima postavimo kao kriterij djelovanja Krista u središte. Pa ako se zbog naše slabosti i čini nemoguće, euharistijskim sakramentom to lakše postižemo postajući sve više Njemu slični tj. „Kristoliki“.

Uđimo danas u svoje srce, poklonimo se pred Gospodinom, bdijmo s Njime, zaronimo u tišinu, razmatrajmo otajstvo muke i smrti, ostavimo „starog“ čovjeka, zahvalimo Gospodinu na neizmjernoj žrtvi po kojoj smo spašeni i usudimo se nadati i iščekivati Uskrsnuće. Prebirimo sad u srcu po riječima pjesme:

„O, ljubav Božja velika, što teče kao rijeka, zbog mene grešna dala je Boga i čovjeka.

O, kakva je to bila bol, kad Otac lice skriva, ali Isus tada osta sam i tama ga pokriva.

Gle čovjeka na križu tom, moj grijeh On uze na se, osramoćen svoj čujem glas, kako mu se ruga.

Moj grijeh ga je razapeo, to dušu moju kida, al’ krvlju tom sam spašen ja i prihvaćen bez stida.

I ničim se ne hvalim ja, nit’ mudrost svoju tvrdim, samo Kristom ja se hvalim, sad i ljubav svoju nudim.

O zašto je to trebalo, ja odgovora nemam, ali cijelim srcem jedno znam: za vječnosti se spremam.

Autorica: Ivana Kušić

Foto: Lucija Drašinac

GALERIJA SLIKA