,,Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.” 

U vrijeme Isusove smrti, u 15:00 sati, započeli smo drugi dan vazmenog trodnevlja okupivši se na pobožnost križnoga puta kako bismo i sami prignuli glave pred Spasiteljem svijeta. Slavlje obreda Velikog petka u 19:00 sati predvodio je don Damir Stojić, ravnatelj salezijanske zajednice i studentski kapelan, postavivši pitanje: ,,Zašto je Isus umro?”

Odgovor na ovo pitanje nalazimo već na samom početku Biblije u Postanku 3, 15: ,,Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” Isus dolazi kako bi umro zbog naših grijeha. Često čujemo ove riječi, ali jesmo li ih oživjeli u svome srcu ili Isusovu smrt doživljavamo kao nešto što se podrazumijeva. Svake godine na Cvjetnicu i Veliki petak slušamo muku Gospodnju, ali jesmo li oživjeli u svome srcu da smo mi onaj narod koji Isusu nanosi boli, onaj Petar koji ga zataji, onaj Juda koji ga izdaje, onaj Pilat koji pere ruke. Sve te osobe smo mi s našim grijesima. Svakim našim grijehom Isusu nanosimo bol, zatajimo ga, izdamo i operemo ruke kao da nas se to ne tiče, kao da mi nismo sudionici te muke Gospodnje koju smo slušali. Muka Gospodnja nisu samo događaji od prije 2000 godina, to su naši svakodnevni događaji u kojima svojim grijesima pokažemo da Isusa ne poznajemo. 

Postanimo svjesni toga zašto je Isus umro, ponizimo se pred Njim i očistimo svoja srca kako bismo na Uskrs uistinu bili otkupljeni i oslobođeni. Zagledajmo se u 12. postaju križnoga puta i postanimo svjesni da nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje. 

Autorica: Marija Potkrajčić

Foto: Jelena Franić

GALERIJA SLIKA