Koga god pitamo za aktivnosti u najdražem nam oratoriju, svi su čuli da postoje instrukcije, animatori i Jedro, ali neke skupine često ostanu nekako “po strani”. U sjeni ovih “popularnih” ponuda koje naš oratorij svakodnevno nudi nalazi se i mala, ali i knjigama bogata knjižnica Tramontana koju je tijekom jeseni preuzela 26-godišnja Marina Krstanović. Marina nam dolazi iz Požege, a rodom je s Kupresa kao i autor ovoga teksta, i iz tih nas krajeva veže ovo prijateljstvo koje smo ovom prilikom odlučili pretočiti i u jedan kratki intervju o ovoj zanimljivoj volonterskoj skupini.

Marina, ispričaj župljanima i mladima kako je tebe životni put doveo na prag Oratorija Dominik Savio:

- Prije svega, mogu reći da sam se praktički, otkad sam došla na fakultet u Zagrebu, “muvala” oko Svete Mati Slobode – od Stojićevih vjeronauka preko misa u 12 sati, nekakvih događanja poput kestenijade… Jedno vrijeme dok sam živjela na Cvjetnom sam bila malo i na Knežiji, ali većinu svog studiranja sam voljela doći na Jarun i biti u ovoj župi. Ali evo, nikad se nisam negdje posebno uključivala, uvijek sam vidjela da je tu skupina mladih koja se stalno druži, zajedno volontiraju, ali nikad nisam taj poziv do kraja osjetila – gdje bi se uključila, kome bi se obratila sve do pred kraj svog studija kad sam otišla sa sestričnom u Jedro na kavu. Pokazala mi je i knjižnicu, tada smo saznali od tadašnje voditeljice Ivane Kušić da traže pomoć i tako smo se sestrična i ja prijavile. Meni je to struka, taman sam završavala studij tako da mi je to bila idealna “ulaznica”. Mogu reći da sam zahvaljujući kavi u Jedru završila u knjižnici i samim time u oratoriju, a onda sam se povremeno uključivala i u neke druge stvari…

Tramontana se odnedavno nalazi odmah uz Jedro u našem oratoriju, tako da izgleda da je i fizički i duhovno “tanka granica” između ove dvije skupine. Neki logičan slijed događaja bio je da jednoga dana Marina preuzme i vodstvo Tramontane:

- Više od godinu dana sam volontirala s Ivanom, nas dvije smo bile najaktivnije jer drugi članovi nisu imali toliko vremena pa su se lagano isključivali. Puno toga smo sredile u knjižnici, a nakon nekog vremena Ivana je osjetila da je trenutak da meni prepusti vodstvo. Super osjećaj, dapače, bacila sam se odmah u daljnje sređivanje knjižnice, skupila sam tim od četiri, pet cura oko sebe. Nije prezahtjevna uloga, ali je odgovorna i jako lijepa. Stvarno uživam.

Siguran sam da naše čitatelje zanima što naša knjižnica nudi i gdje nas mogu pronaći:

- Kao i svaka knjižnica, ona je tu da ponudi uslugu posudbe knjiga, duhovnih i stručnih, ponajviše iz pedagoškog aspekta. Te knjige smo mi više-manje dobili donacijama, želimo ih očuvati i dati na korištenje svima zainteresiranima. Napravili smo sustav u kojem smo te naše knjige i adekvatno obilježili. Funkcioniramo kao prava mala knjižnica, naše radno vrijeme je nedjeljom od 11 do 14 sati. Knjižnicu smo sad premjestili u oratorij pa je postala i samoposlužna, što znači da svakim danom ljudi mogu sami posuditi knjigu. Potrebno je samo upisati se na posudbeni list i vratiti ju na svoje mjesto. Najjednostavnije rečeno, mi smo tu da prenosimo dobro štivo.

Evo za kraj, što za tebe osobno znači oratorij i koliko ti znači iskustvo volontiranja u oratoriju?

- Mjesto okupljanja i zajedništva gdje možeš steći nove prijatelje. Svakako bi rekla i mjesto prepoznavanja Boga u bližnjemu, dijeljenje Boga, molitve i zajedništva sa svom djecom i mladima. Oratorij je jedno lijepo iskustvo iz mladosti koje će mi ostati zauvijek u srcu.

Eto, sad sve znate, stoga nemate više razloga za “zaobilaziti” našu knjižnicu jer vas naše cure čekaju raširenih ruku. Ako im se želite pridružiti u volontiranju, javite im se na njihovu Facebook stranicu ili ih kontaktirajte putem maila: knjiznica.tramontana@gmail.com. Kaže Marina “fali ljudi”. A svugdje uvijek fali, šta ću ti ja. Da ne bi bilo da nisam prenio informaciju… Završit ćemo s jednom Don Boscovom poticajnom mišlju: “Dobre knjige proširene u narod jedno su od sredstava prikladnih za održavanje kraljevstva u mnogim dušama. Tko daruje dobru knjigu, pa makar tom gestom pobudio samo jednu misao o Bogu, već je stekao neizmjerne zasluge pred Bogom.”

Autor: Marino Pleić

POPIS KNJIGA