Tužni dani rastanka sa svim dragim nam duhovnicima, počevši od prvog don Franje, don Ivana pa do don Ante su iza nas, ali sjećanja na lijepe nam dane  provedene s njima zauvijek ostaju.   

Plodno tlo u našim srcima, kao i naših bližnjih, brižno je pripremano, proširivano i prihranjivano, po ruci nebeskog Oca i djelima dragih nam duhovnika. To je naših duša tlo koje smo im svjesno, slobodno i samovoljno tada predali na obradu, te na koje je palo gorušičino zrno prije 13 godina, evo uskoro za tri mjeseca, a po prvom sijaču svećeniku don Pasariću. Riječi koje su nas ohrabrivale tada, u velikoj potrebi, riječi svetog apostola Pavla u poslanici Rimljanima 8,28 ponovno su nas ohrabrivale: BOG NE NAPUŠTA ONE, KOJI GA LJUBE!“ Sada, nakon toliko godina, slobodno nadodajem,   „… po uzoru života svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa!“

Naše žarke, duboke i iskrene molitve za novog nam duhovnog voditelja su uslišane, potpuno vjerujući da Bog ima plan sa svima nama i odgovor na vrijeme za sve što se treba zbiti po njegovom naumu, a ne našemu. Uvijek lijepi dar Otac priprema svojoj ljubljenoj djeci.

Nadahnuo je našu salezijansku braću svećenike, po salezijanskom provincijalu don Tihomiru Šutalu i ravnatelju naše župe don Damiru Stojiću, i vratio nam u župu don Stjepana Pasarića na mjesto vikara i ispovjednika. Naša radost je bila velika, tim više što nas je upravo on, prije toliko godina doveo na ovaj pravi put kojim kročimo: „Po Mariji i Josipu, do Isusa!“, a i ne znajući tada nitko od nas, da će se od te male obiteljske, zatim župne zajednice okupljene u potrebi na molitvu, osnovati  zajednica mnogobrojnih štovatelja svetog Josipa. Naše oči i radosne duše bile su uprte u novog, mladog nam župnika don Danijela, osjetivši duboko u duši da je i on štovatelj sv. Josipa, te da će ubrzo stići i odluka.                                                                                                                                   

Molitvene srijede, 5. rujna nakon pobožnosti sv. Josipu, pristupio nam je s velikim osmijehom na licu don Stjepan riječima: „ Jako sam radostan, dok vas gledam tako lijepo okupljene na molitvu i nakon više od 12 godina i s tolikom predanošću sv. Josipu, koji je moćni zagovornik, najveći odmah iza Blažene Djevice Marije, Isusove Majke!“ Ubrzo nam je prišao i razdragani župnik, ozarena lica, veselih očiju  radosno izgovarajući: „Evo, imate duhovnika! Vaš don Stjepan je ponovno uz vas!“                                                                                                                                                    

Radost je bila neopisiva! Idejni začetnik, don Stjepan Pasarić, na čiji poticaj smo se počeli sastajati na molitvu sv. Josipu, sada je naš novi “stari“ duhovnik! Želimo i njemu i nama puno zajedničkih zahvala i molitava Bogu, po zagovoru Marije Pomoćnice i sv. Josipa našeg moćnog zaštitnika!

                                                                                                                   „Vodi nas, vodi Josipe sveti………!!!“

GALERIJA SLIKA