U subotu, 14. prosinca održao se prvi od dvaju humanitarnih koncerata u našoj crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu. ,,U goste” nam je došao mladi mješoviti zbor iz Župe Marije Pomoćnice s Knežije predvođen maestrom Edijem. Već su nam uvodna pjesma ,,Zlatnih krila”, kao i riječi, rekao bih formalnog uvoda, dali naslutiti u kakvom duhu će se koncert održati. To je bio pravi adventski, spokojni duh, duh pun radosti kojega su krasile klasične, tradicionalne crkvene pjesme.

Tako su izdvedene i pjesme bez kojih ovaj adventski aranžman nebi bio potpun, pa ni vjerodostojan, a to su; ,,Anđeo Gospodnji”, ,,Padaj s neba, roso sveta”, ,,Visom leteć”, ,,Nebesa odozgor rosite” i druge. Nadalje, valja spomenuti i činjenicu kako je ovaj koncert bio specifičan i po tome što su pjesme bile izvođene tematski, odnosno, prije svake skupine pjesama, članovi zbora skrenuli bi pažnju s pjesama na priče koje su sličile skraćenim propovijedima, a koje su bile ispunjene motivima koji su slali one bitne poruke vezane uz Isusovo rođenje i smisao istog.

No jedna stvar se posebno utisnula u mene i to onako spontano, baš kao što su spontane bile i riječi don Danijela Vidovića koji je prisustvovao na koncertu: ,,Ovako lijep koncert ne zaslužuje praznu crkvu.” Taj utisak potaknuo je u meni pitanje za čim žudimo u ovom božićnom vremenu. Tražimo li uistinu mir i spokoj, a onda i radost ili pak radost tražimo na druge načine bježeći od samih sebe, od Krista. Istog Onog koji ima doći i koji je došao. Istog onog koji nas očekuje spremne, budne. Sve mi je to prolazilo kroz glavu paralelno sa slikama adventskih događanja u gradovima koje karakterizira buka, šum i galama, a ne sklad kojega se, između ostalog, moglo osjetiti, doživjeti na ovom koncertu. Nikako ne bih htio reći da je advent u gradovima loš, već da moramo u ovim bučnim, užurbanim vremenima željeti doći Kristu, a On se nalazi u jednoj suprotnosti naspram onog vidljivog advent. On se nalazi u jednom skrovitom, mirnom, nenametljivom dijelu našeg srca i radosno nas očekuje i prima. Onoga trenutka kada mu dođemo, tada naš život pa i naše, kako ga maestro Edi naziva, ,,adventovanje” ima smisla i potpuno je.

Za kraj, ovaj jednosatni koncert priveo se kraju završnom pjesmom ,,Zdravo budi Marijo”, kojom smo pozvani da se usudimo staviti pod zaštitu naše Nebeske Majke koja nas, kao Isusa, drži u svom naručju i isto tako poziva da budemo budni i da iščekujemo Onoga koji je za nas rođen, ali i Onoga koji je svoj život, iz ljubavi, dao za nas.

Autor: Roko Hajdić

Foto: Ivan Radiković

GALERIJA SLIKA