Obljetnica posvete neke crkve može se svrstati u kategoriju njezinih najvažnijih dana. Ovogodišnju 18. obljetnicu svečanim misnim slavljem u 19 sati uveličao je rektor svetišta Majke Božje Bistričke velečasni Domagoj Matošević. U koncelebraciji su bili svećenici salezijanci don Danijel Vidović, don Damir Stojić, don Ivan Marijanović te don Ivan Jeren. I ove godine našem Mješovitom župnom zboru su se pridružili članovi zbora iz svetišta na Trsatu, zajedno glazbeno predvodeći svetu misu. Znakovita je bila svojevrsna objedinjenost triju marijanskih svetišta.

Kao podloga za homiliju, velečasnom Matoševiću poslužio je Lukin evanđeoski odlomak o milosrdnom Samarijancu. Na osnovi njega, moguće je promatrati tri pristupa prema čovjeku. Prvi je onaj u kojem se na čovjeka gleda kao na predmet, odnosno objekt kojeg treba iskoristiti.I upravo u srcima svakoga od nas je moguće postojanje tog razbojnika sa iskrivljenim nakanama. Svećenik i levit su pokazatelj kako se čovjeka može doživljavati kao problem kojeg treba zaobići.  Takvo ponašanje najbolje je nazvati indiferentizmom, nezainteresiranošću za poteškoće naših bližnjih, a koje je itekako prisutno u našem duhovnom životu. Naposljetku, uzor ophođenja s ljudima je postupanje milosrdnog Samarijanca koje nije ostalo samo na pukom suosjećanju, već je onome u nevolji pokazao konkretnu ljubav. On mu je pristupio, povio njegove rane te ga odveo u gostinjac. Potaknuti svetkovinom posvete crkve, zanimljivo je na nju gledati kao na gostinjac. U tom smislu, velečasni Domagoj je istaknuo četiri primjera koje bi crkva mogla činiti u sklopu svog poslanja. Na prvome mjestu crkva treba biti ta koja liječi i povija rane, mjesto kamo mogu doći i kada bih najradije pobjegao od samoga sebe. Nadalje, crkva je pozvana vraćati nadu i buditi vjeru, a sve to kao odgovor na riječi našeg Gospodina Isusa da smo upravo mi svjetlost svijeta i sol zemlje.  Osim toga, ona bi nam trebala pomoći u razvijanju autentičnosti,jedinstvenosti i rastu u našim talentima. Na koncu, susret s ljudima kao sastavnim i nezaobilaznim dijelom svake zajednice mora biti izvor nadahnuća, činiti me boljim i jačim pazeći se pri tome svake isključivosti i oholosti. Gornje riječi svakako mogu poslužiti za osobni ispit savjesti kako bismo preispitali vlastitu nutrinu te ponašanja koja iz nje proizlaze.

Zaključno, možemo samo reći hvala Gospodine Isuse Kriste i Majko Marijo na svim vizionarima i dobročiniteljima, svim pastoralnim djelatnicima koji su neumorno izgrađivali našu župu. Hvala i svakome hrvatskom branitelju čija žrtva je razlog postojanja naše samostalne domovine, a na koju podsjeća i naš kenotaf u spomen na tisuće i tisuće palih u borbi za slobodu.

Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet
vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Amen.

Autor: Hrvoje Fabrični

Foto: Lucija Drašinac

GALERIJA SLIKA