Datum 11. studeni bio je posebno podebljan u salezijanskom kalendaru i to zbog dva iznimno važna razloga, oba povezana s nadolazećim blagdanom Svete Mati Slobode, točnije spomendana posvećenja crkve i oltara koje se dogodilo prije 18 godina. Večernjim misnim slavljem u prepunoj crkvi prikladno je obilježen posljednji dan trodnevnice, a misu je predvodio don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije.

U svojoj propovijedi osvrnuo se na Markovo evanđelje i na opis značajnog trenutka u kojem su ljudi tadašnjeg vremena imali priliku spoznati pravi identitet autentičnog Isusovog učenika. U svom zemaljskom životu, a prije nego je imao prilike vidjeti sirotu udovicu iz evanđelja, Isus se susreo s raznim ljudima koji su istinski tražili Boga i pitali za upute kako dalje postupati u životu, koji su bili dobri ljudi i eventualno uspjeli spasiti svoju dušu, međutim nitko od njih nije predstavljao onaj pravi, autentični, uzorni primjer. Primjerice, većina nas bi za uzorni primjer naveli Isusove apostole koji su ostavili sve što imaju kako bi ga slijedili i kako bi po svijetu naviještali Božju riječ, a koji su se ujedno spasili te su čak proglašeni svetima. Međutim, i oni su imali svojih “trenutaka”, primjerice kada su se prepirali oko toga tko će na Nebu sjediti Isusu slijeva ili zdesna. Isusov govor iz evanđelja njegov je posljednji govor pred odlazak na križ te je to i posljednja prilika za susret s autentičnim primjerom kojeg je tražio. U tom trenutku naišla je sirota udovica, posljednja osoba na koju bi se okupljeni “kladili” da će je Isus istaknuti za uzoritu. Kao što piše u evanđelju, Isusu je bilo bitno kako, a ne koliko ubacuju, i za razliku od drugih Židova koji su davali sitniš iz obveze jer su držali do toga da riznica uvijek mora biti puna novcem, udovica je svoj prilog dala u skrovitosti, u kutiji gdje novac stavljaju oni koji nemaju dovoljno, a dala je sve što je imala – ona se u potpunosti predala jer nju zanima samo Bog.

Don Tihomir je ovim primjerom upozorio sve nas da se preispitamo jesmo li i mi, kao sirota udovica, potpuno predani Nebu. Često padamo na način da veću važnost pridajemo odijelu u kojem će nas drugi vidjeti ili smišljamo koliko mnogo i na koji načim bismo trebali moliti. Tako se provincijal prisjetio kako je, upravo večer uoči ove nedjelje s prikladnim evanđeljem, bio prisutan na druženju s drugim svećenikom, došavši u odijelu i s bijelim ovratnikom oko vrata. I dok su svi okupljeni bili vidno oduševljeni vidjevši dvojicu svećenika među silnim pukom, don Tihomiru nije bilo lako jer je znao da takve stvari Isusa ne zanimaju, pritom znajući da je u dvorani bilo mnogo ljudi kao što je sirota udovica, koji zavrijeđuju puno časnija mjesta od svećenika u odijelima i iz javnih medija. Sveukupno, bitno je naglasiti da velike stvari postižemo samo potpunim predanjem, baš kao što se zaljubljeni momak predaje svojoj djevojci ili kao što su se naši branitelji predali svojoj domovini. Budimo kao udovica koju zanima samo Bog, koja za razliku od prisutnih bogataša ništa nije izmolila na glas jer je njena molitva bila jednostavno davanje cijelog novčanog priloga. Za takvu nagradu kao što je Nebo isplati se i trebalo bi se potpuno predati! Iako je teško, izbacimo ljudsku sigurnost koju imamo za pravi put koji treba slijediti jer Nebo je u pitanju!

Na kraju misnog obreda ravnatelj salezijanske zajednice don Damir Stojić obratio se vjernicima župnim obavijestima i pozivom da se pridruže događaju kojeg je većina radosno iščekivala, a to je punoljetna 18. kestenijada za mlade, jedan od najvažnijih salezijanskih događaja koji se već tradicionalno održava uoči blagdana Svete Mati Slobode. Već po don Damirovoj najavi znalo se da će kestenijada uistinu biti posebna – uz manjak kestena te uz fine fritule kao glavna poslastica za okupljene. Iako naziv događaja možda sugerira drugačije, kao što je on upitao okupljene, “zašto ne bismo imali kestenijadu bez kestena?” Ima nešto istine u tome obzirom da ljudi ne dolaze primarno zbog kestena, već zbog dobre zabave i ugodnog društva, pa zbog toga vjerujem da okupljeni nisu zamjerili na ovoj nesretnoj okolnosti. Unatoč tomu, kestenijada je protekla u fenomenalnom ozračju, toliko da mogu reći da je, meni osobno, ovo najbolja kestenijada na kojoj sam ikada bio. Zamislite situaciju u kojoj je nemala crkvena dvorana prepuna mladih ljudi koji neprestano plešu, toliko da su kroz poveći blok pjesama svi prisutni u dvorani plesali! Počevši od tradicionalnog “vlakića” i “tunela” kroz koje se svaki pojedinac lako uključi u zabavu neovisno o plesnim vještinama, zatim plesa u parovima gdje ne samo da su mnogi znali plesne korake engleskog valcera, disco foxa ili drugih standardnih plesova, već smo imali priliku vidjeti i mnoge impresivne okrete i piruete, pa sve do domaćih pjesama tokom kojih se pedesetak mladih zagrlilo i tvorilo veliki krug, pjevajući iz sveg glasa, skačući i plešući kolo.

Glazbeni sastav Kesten bend neumorno je pjesmom i svirkom predvodio trosatni zabavni program kojeg su osmišljavali i pripremali tijekom proteklog tjedna te su se dobro opremili raznim glazbenim instrumentima, a osmislili su i efekte dima i svjetlosnih zraka vrijedne plesnog podija. Ništa manje važnu ulogu nisu imali ni veterani za organizaciju proslava i druženja, iznimno iskusni volonteri duhovnog kafića Jedro koji su, uz jutarnju smjenu posluživanja pića nakon nedjeljnih misa, tijekom cijelog dana pripremali prostor te radili na raznolikoj ponudi hrane i pića, a za okupljene su pripremili fritule, palačinke, kuhano vino, toplu čokoladu, sokove… Usprkos najavi, bilo je i ponešto kestena za okupljene, možda ne u pozamašnom broju, ali dovoljno da događaj i dalje zaslužuje zvati se kestenijadom.

Uistinu je bilo lijepo provesti ovu nedjeljnu večer u prostorima crkve Svete Mati Slobode, što na misnom slavlju u prepunoj crkvi, što kasnije u krcatoj dvorani i popunjenom plesnom podiju ili u vanjskom prostoru s mnoštvom ljudi koji se ugodno druže uz pečene kestene. Teško mi je ukratko opisati oduševljenje proteklim događajem i smatram kako je, unatoč veličini moga članka i detaljnim slikama koje nastojim predočiti uz ove riječi, a i fotografijama koje dolaze uz ovaj članak, naprosto trebalo biti prisutan i uvjeriti se svojim očima o čemu točno pišem. Neprocjenjivo je bilo vidjeti toliko mladih ljudi koji su se tako dobro zabavljali u crkvenoj dvorani – prostoru koji po stereotipima nikako ne ulazi u idealno mjesto prikladno za večernji izlazak i za dobar provod. Još važnije od svega, riječ je o iznimno zdravoj zabavi! Cjelokupni glazbeni repertoar sastojao se od najpopularnijih domaćih pjesama, nimalo neprikladnih po stihovima ili po glazbenom žanru. Plesni podij bio je popraćen standardnim svjetlosnim i dimnim efektima te do kraja popunjen plesačima, međutim atmosfera nije bila pretjerano prigušena glasnom glazbom, zagušljivim mračnim ozračjem ili gužvom kroz koju je gotovo nemoguće proći, kako inače zna biti u noćnim klubovima. Hrane i pića bilo je za svakoga, ali problematičnih situacija ili ponašanja uopće nije bilo. Zvuči gotovo nemoguće za večernji izlazak mladeži, zar ne?

Upravo zato je trebalo biti na kestenijadi protekle nedjelje i uvjeriti se za sebe! Obzirom da su se mladi tako dobro zabavili te je vidno da su željni kvalitetnih i zdravih provoda koje u današnje vrijeme kronično nedostaje, nadam se da nećemo dugo čekati do sljedeće zabave ovakvog oblika, a možda i da će ovakav oblik druženja postati nešto učestalija praksa!

Autor: Mario Stipčić

Foto: Katarina Vuco i Andrea Vrljić

GALERIJA SLIKA

PROPOVIJED