Prema istinitom događaju. Početak filma s takvim natpisom uvijek u nama pobudi određenu čežnju i želju za gledanjem. Zainteresira nas. Gladni smo Istine. S velikim slovom. Toga je posebno svjestan i Marijan Krajinović, autor knjige „Ne dam te od sebe“, čije je predstavljanje održano u nedjelju, 4. studenog u 20 sati u našoj crkvi. On je pronašao Istinu, iako ju zapravo nije ni izravno tražio. Ona je pronašla njega. Tako to obično biva u životu. Kad se najmanje nadamo, „slučajno“ se otvore neka vrata. Volim te „slučajnosti“, a čini se da su posebno drage i našem župljaninu koji je odlučio svoje svjedočanstvo živoga Boga svima prenijeti putem pisane riječi. Napisao je knjigu od 121 poglavlja. Toliko ga je ganulo.

Prije tri i pol godine dogodio se najvažniji trenutak njegova života u Šurkovcu kod fra Ive Pavića gdje je došao moliti za ozdravljenje svoga brata. Njegova molitva nije bila uslišana. Barem ne na onaj način kako je on htio. Bog je imao drugačije planove. Često tako bude u našim životima, a prorok Izaija još nas je nekoć davno upozorio na Božju prirodu djelovanja: „Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti.“ I Bogu hvala da je tako jer tko zna gdje bismo završili. Mnogo bismo milosti propustili. Dogodio se pravi filmski obrat u režiji Isusa Krista. Marijan je došao nesebično moliti za fizičko zdravlje druge osobe, a doživio vlastito duhovno obraćenje. Ugledao je Isusa. Razgovarao je s Isusom. Zvuči nevjerojatno, senzacionalistički. Ipak, to je istina. Ili bolje rečeno – Istina. Naravno, jedna lastavica ne čini proljeće. To je bio samo početak njegove avanture sa živim Bogom. Ili Božje avanture s Marijanom, jer ipak On ima plan za svakoga od nas. Sa svima različit, a opet isti – postići svetost.

Marijanova istinita filmska priča lijepo je napunila našu župnu crkvu. Iskreno, bio sam iznenađen kad sam ušao i vidio toliko ljudi. Mislio sam da će to biti „samo još jedno predstavljanje knjige“ koje moram odslušati i nešto napisati. Očekivao sam 20 ljudi u maloj dvorani Alojzija Stepinca, a ugledao barem 600 u našoj predivnoj jarunskoj lađi. Prijatelji iz njegova života redom su se mijenjali za ambonom, te nam prenosili svoje dojmove o knjizi. I o Marijanu. Jedno bez drugog ne ide. Također, imali smo priliku čuti neke dijelove knjige koje su čitali naši župni čitači. Pisao je tako jednostavno, a duboko. Dobitna kombinacija.

Moram istaknuti – njegovo djelo nije „must read“. Iako, moram priznati da ju nisam pročitao. Ipak, mogu ustvrditi da je jedina knjiga koja se mora pročitati tokom života Biblija. U svakom slučaju, Marijanovo svjedočanstvo svakako je još jedno sredstvo našega dolaska do živoga Boga. Ukoliko si tijekom te nedjeljne večeri ili čitanjem ovih redaka osjetio poziv za čitanjem, odazovi se! Nemoj oklijevati. Tko zna gdje te može odvesti. Možda Bogu? Zato je i knjiga napisana…

Autor: Marino Pleić

Foto: Foto Brzica

GALERIJA SLIKA