Klečući pred Gospodinom, još jednom sam uvidio kako uistinu nema ljepšeg načina da se započne nova akademska godina od poniznog predanja cijeloga sebe, svih svojih sposobnosti, vještina, mana i vrlina istom Onom koji je za nas učinio isto – predao sebe. Iako su fakultetske obaveze započele tek prije nepunih mjesec dana, umor je vješto već odradio svoje, ali ova duhovna obnova nije, rekao bih, u prvom planu imala nekakvo puko ,,energiziranje” za nastavak studiranja, već je ideja bila da se naš put studiranja podredi našem životnom putu, da ga spremno, s ufanjem prihvatimo, te da znamo odgovoriti svim usponima i padovima onako kako je to Krist činio.

Predvoditelj obnove, don Damir Stojić, jasno nam je dao upute kako prebroditi još jednu godinu punu izazova, a posebno ističe hranjenje duše Božjom riječju, kao i svakodnevno meditiranje o smrti, što mi mladi, ja vjerujem, nismo nešto naročito ispraksirali s obzirom na njezinu neobičnost. Ipak, vrijedi se zamisliti nad tom činjenicom, jer kako msgr. Stefano Casini kaže: ,,Meditiraj često, dragi moj čitatelju, o smrti! Pomisao na smrt učinila bi nas svecima.“

U otajstvo života nakon smrti, crkva prepuna studenata uronila je kroz euharistijsko slavlje početkom same duhovne obnove, kako to obično i biva. U glavnom čitanju Isus nas podsjeća da mu ostanemo vjerni u ovom životu i da bdijemo: ,,I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi.” (Lk 12, 40) U studentskom životu često se, prepuni obvezama, nađemo u situacijama ili čak razdobljima kada našeg Gospodina ostavimo ,,po strani”, ili jednostavno zaboravimo na Njega. Zato nas u ovom evanđelju Isus podsjeća da ni naše obveze nisu ono najvažnije ukoliko nisu na Božju slavu, jer je On taj koji nam daje darove, talente i mogućnosti.

U drugom dijelu duhovne obnove, don Damir je održao svojevrstan vjeronauk kojeg je zapravo stavio u službu molitve, kako je i sam rekao. Tako nas je usputno podsjetio i na važnost molitve koja nam se nudi kao još jedno duhovno oružje, uz čitanje Svetog pisma i meditaciju o smrti. Posebno me se dojmilo njegovo svjedočanstvo vezano uz smrt, točnije, svjedočanstvo je govorilo o Bogu kao Gospodaru vremena, kako On naše živote drži na dlanu, kako utječe na njih i kako su nam dani izbrojeni. Zato je važno bdjeti!

Naposljetku, nakon zagovorne molitve, kojom nas je Crkva htjela podsjetiti da smo joj bitni i da mari za nas, uslijedilo je klanjanje. Zahvalivši i predavši sve brige našem Gospodinu, ispunjeni mirom i snagom Duha Svetoga, završio je duhovni dio, a započelo druženje u Oratoriju, gdje nas je volonterski tim iz ,,Jedra” dočekao uz palačinke.

Za kraj, htio bih samo napomenuti: ,,Memento mori!” ili čitaoče, „sjeti se da si smrtan“!

GALERIJA SLIKA

Autor: Roko Hajdić

Foto: Ante Jamnicki