Dragi don Ante,

Prošlo je tjedan dana od kada si nas napustio i preselio se svome Ocu. Za sve nas bio je ovo poseban tjedan koji su obilježili brojni emotivni trenuci sabranosti i promišljanja. Koliko li smo samo zajedničkih blagoslovljenih trenutaka proveli skupa. Od misnih slavlja u našoj kripti, zajedničkih putovanja, duhovnih obnova, izleta, brojnih molitvenih trenutaka, zajedničkih trenutaka radosti, pohoda naših obitelji, sastanaka na kojima smo promišljali o budućnosti naše zajednice, ali tek sada jasno vidimo sve tvoje poticaje da naša zajednica i obitelji u potpunosti slijede Gospodina.

Voljeli smo svaki trenutak s tobom, a pogotovo tvoje propovijedi u kojima si nas toliko puta podsjećao i opominjao da će se bez molitve naše obitelji raspasti. I upravo su nas molitve za Tebe i Tvoj ostanak s nama toliko osnažile, ojačale i učinile ovu zajednicu posebnom. Tek smo ovih zadnjih nekoliko mjeseci vidjeli koliko nam plodova donosi naša zajednička molitva.

Hvala Ti što si ostavio trag i u životima naše djece. Kada su saznali da si nas napustio i sami smo vidjeli koliko su te voljeli. Oni te i danas čeznutljivo traže po hodnicima našega svetišta i nadaju se da će te ugledati kako radosno budnim okom pratiš svaki njihov korak, kako ih zoveš imenom. Čudesno je sve što se pod tvojim vodstvom događalo u ovoj našoj župi. Čudesno je kako si pronicljivo znao prepoznati sve naše dvojbe i strahove. Čudesno je i kako si nas potaknuo na iskorak i predani angažman u Obiteljskoj zajednici. Ovih tjedan dana je i za nas bilo čudesno. Tvoj odlazak Ocu zbližio je naše obitelji i znamo da bi bio radostan gledajući kako se naše obitelji još više povezuju.

Voljeli smo biti s tobom na sastancima i raspravljati o budućnosti naše zajednice. Voljeli smo kada si nas pratio na svim našim putovanjima i kada si nas poput oca u ljubavi odgajao, ali malo nas je znalo koliku si žrtvu prikazivao svakoga dana i koliko je tvoje tijelo patilo. A mi svi poput nevjernih Toma nadamo se još kojem susretu na zemlji. Oprosti nam ako nismo ispunili tvoja očekivanja i moli za nas da se nastavi čudesno djelovanje Duha Svetoga u našoj župi.
Prisutnošću si probijao naše oklope, a onda pristupajući svakom pojedincu usmjeravao naš hod. Pritom si se izlagao da ti ne zamjerimo kritike koje si upućivao, ali nisi se ni ustručavao izreći svoje mane i strahove. Napraviti propovijed za svoje stado, znači da ih moraš poznavati (svaku ovcu) i za svakog moraš biti spreman otići i tražiti ga (žrtvujući sebe). Presporo smo shvaćali da nas je svakim stiskom ruke (onako s podignutim laktom) gledao izravno u dušu (skrivajući oči iza karakterističnog osmijeha), a sa svakom riječju ”bockao” slušajući odjek naših srca. Bio si poput glazbe koju zavoliš postupno, poput tajne (otajstva) koju otkrivaš sloj po sloj, poput propovijedi koju shvatiš nakon 20 godina slušanja (baš u pravo vrijeme), ali smo uvjereni da još uvijek nisi otkrio sve…

Mi ćemo raditi ono što si najviše volio kada si svakoga dana pola sata prije mise žurio svojoj Majci… Neka te ona ponese Sinu i Ocu i pripremi nam stanove jer nas je sve više u našoj zajednici da se jednoga dana možemo ponovno svi radovati susretu s Tobom!

Voljeli smo s tobom popiti kratku kavu između mise i propovijedi, gledati te kako se uz osmijeh po cijele dane daješ svom stadu. Često si se znao našaliti kada smo se susretali: „Ja sam don Ante i živim ovdje gore“, dok smo zajedno provodili trenutke u Jedru, pokazujući prema tvojoj sobi u samostanu. Sada više nego ikada prije uistinu znamo da si s nama i da zaista „živiš ovdje gore…“

Don Ante, moli za nas!

Tvoja Obiteljska zajednica

GALERIJA SLIKA