MARIJA TRONCATTI   Kćeri Marije Pomoćnice, blaženica

Časna: 8. studenog 2008.

Blaženica: 24. studenog 2012.

Liturgijski kalendar: 25. kolovoza

U Sucui (Ekvador) 25. kolovoza 1969. godine mali zrakoplov koji prevozi Mariju Troncatti polijeće zadnji put, iz šume koja je gotovo pola stoljeća bila njezina „domovina“, prostor njezina neumornog darovanja narodu „Shuar“. Sestra Marija ima zadnji let: onaj koji je vodi u raj. Ima 86 godina, potrošenih kao dar ljubavi. Piše: „Svakim danom sam sve sretnija radi mojeg redovničkog misionarskog poziva!“

Rodila se u Cortenu Golgi (Brescia) 16. veljače 1883. U brojnoj obitelji raste vesela i vrijedna na polju i u brizi o braći, u jednom toplom okruženju roditeljske ljubavi. Redovna je na župnom vjeronauku i u primanju sakramenata te kao adolescentica Marija razvija dubok kršćanski smisao gdje joj se otvara redovnički poziv. U Cortenu joj dolazi Bollettino Salesiano, bogata kršćanskim vrijednostima razmišlja o redovničkom pozivu. Radi poslušnosti prema ocu i župniku, čeka punoljetnost prije nego će pisati molbu Kćerima Marije Pomoćnice te dati prve zavjete 1908. godine u Nizzi Monferatu. Tokom Prvog svjetskog rata (1915-1918) sestra Marija u Varazzeu polazi tečaj sanitarne asistencije i radi kao medicinska sestra Crvenog križa u vojnoj bolnici: iskustvo koje će joj biti od velikog značaja tokom njezina dugog misionarskog djelovanja u amazonama Ekvadora.

U jednom velikom tornadu Marija daje obećanje Gospi da ako joj spasi život, putuje u misije. Gospa je uslišava i sestra Marija moli vrhovnu poglavaricu da ide među gubavce. Nakon dugih godina čekanja, njen je zahtjev prihvaćen. Vrhovna poglavarica, Caterina Daghero, šalje je u misiju u Ekvador otkuda se više nikada neće vratiti u domovinu. Ostaje tri godine u Chunchiju. Praćene biskupom misionarom, monsinjorom Cominom i jednom malom ekspedicijom, sestra Marija i dvije njezine sestre prodiru u amazonsku šumu. Njihovo polje misijskog rada je zemlja indijanaca Shuar, na jugoistoku Ekvadora. Čim su stigli u Mendez, sestra Marija dobiva poštovanje plemena, liječeći i čisteći glavu poglavičine ranjene kćeri. Sestre se definitivno smještaju u Macas, jedno selo doseljenika okruženo stanovnicima Shuara, u maloj kući na brijegu. Kao što je Don Bosco bio otac i učitelj, tako je i Marija postala majka, i svi će je 44 godine zvati Madrecita (Majčica).

Sa sestrama razvija težak posao evangelizacije usred velikih rizika, koji ne isključuju šumske životinje i zamke na nabujalim rijekama koje su trebale prelaziti na mostovima od lijane na ramenima Indijanaca. Macas, Sevilla Don Bosco i Sucua su čuda koja još cvjetaju djelovanjem sestre Marije Troncatti: medicinska sestra, kirurg i ortoped, zubarica i anestezistica, ali iznad svega vjeroučiteljica i evangelizatorica, bogata prekrasnim sredstvima vjere, strpljenjem i bratskom ljubavi. Malo pomalo sestra Marija teškim radom pohađa kolibe te liječi bolesne; govori o Kristu na njihovom jeziku. Njezina promocija žena Shuar rezultira stotinama novih kršćanskih obitelji, prvi put odgajane da slobodno odabiru svoje muževe. Nazivaju je „Prašumskom liječnicom“, bori se za čovjeka, posebno za ženska prava. Žene počinju učiti šivati, rezati, držati kuću urednom; muškarci obrađivati zemlju. Sa širenjem epidemije kozica, sestra Marija seli se u drugo mjesto da bi se borila s bolešću, pomagala i podržavala druge. U ekvatorskoj prašumi svima objavljuje i svjedoči ljubav Oca. Madrecita je uvijek bila spremna ići ususret ne samo bolesnima, već svima kojima su bili potrebni pomoć i nada. Od jednostavne i siromašne ambulante uspijeva razviti pravu bolnicu te ona sama priprema medicinske sestre. Liječnica je duše i tijela: savjetuje i evangelizira dok liječi i dijeli lijekove. Sluša s majčinskom strpljivošću, potiče zajedništvo ljudi te starosjedioce i doseljenike uči oprostu. „Jedan pogled na Raspetoga daje mi život i hrabrost za rad.“ Ovo je sigurnost vjere koja podržava njen život. U svakoj aktivnosti, žrtvi i opasnosti osjeti se podržana prisutnošću Marije Pomoćnice. Darežljivo misionarstvo sestre Marije izražava se u njezinu životu darovanom za evangelizaciju i društvenu promociju naroda Shuar u amazonskim prašumama Ekvadora. Svako njezino djelovanje uritmljeno je potrebama vjere i ljubavi Božje. U Njegovo ime sestra Marija postaje primjer razumijevanja i milosrđa prema svima potrebitima u duhu i tijelu. U njezinu se posvećenju ističe jaka i vjerna ljubav prema Crkvi koja se izražava čak u zabrinutosti za Božje službenike: uvijek spremna pomoći im u njihovim misijskim teškoćama.

Njezino tijelo počiva u Sucui, u provinciji Moroni (Ekvador). Jedan od tamošnjih misionara, otac Giovanni Vigna, ostavlja ovo svjedočanstvo o sestri Mariji Troncatti: „Ona je utjelovljenje evanđeoske jednostavnosti i lukavosti. S kakvim je nevjerojatnim majčinstvom osvajala srca! Svakom problemu nalazi rješenje i to uvijek najbolje. Nikada ne zaboravlja kako mora postupati sa slabima i grešnima. Vidio sam kako postupa sa najjadnijim ljudskim bićima: liječila ih je s takvom superiornošću i ljubaznošću koja je u njoj bila tako spontana i prirodna. Ono što me iznenađuje je to što je u svemu uvijek ostala izuzetna žena. Rekao bih kako djevica, tako i majka.“

MOLITVA

Milosrdni Oče,

koji si Duhom Svetim

nadahnuo blaženu djevicu Mariju Troncatti,

jednom majčinskom ljubavi u naviještanju Krista narodima,

podari nam

da budemo instrumenti pomirenja i mira

i daj nam milost koju te po njezinu zagovoru molimo.

Po Kristu Gospodinu našem. Amen.