Danas sam odlučio otići iz crkve, zapravo pred crkvu. Svjedoci smo da se pred crkvom susrećemo s brojnim prosjacima. Budući da sam i ja prosio dva, pa skoro tri mjeseca, sasvim mi je jasna ta tematika. Koristim priliku da kažem da je akcija za mnogobrojnu obitelj Baškarad jako dobro uspjela. Dostigli smo sumu koju smo zacrtali, to jest dvadeset i pet tisuća kuna. U potpunosti im je plaćen dug prema plinari i djelomično je plaćena voda i stan i ono što je vezano uz stan. Ta je akcija uspjela zahvaljujući prije svega vama, koji ste svojim dobrovoljnim prilozima iz nedjelje u nedjelju pomagali. Hvala vam. Njihova situacija nije riješena, ali je olakšana. Trebat će im još pomoći, ali o tome drugi puta.

Dok sam tako prosio, vidio sam mnoge druge prosjake pred vratima crkve. Valjda su mislili, kad može jedan svećenik prositi, valjda je i njima moguće. Ipak, nekada je njihov broj i način prošnje zbunjivao vjernike koji su dolazili u crkvu. Više puta ste mi pristupili i pitali kako se odnositi prema tim prosjacima, a mogu vam reći da ljudi i u ispovijedi često postavljaju to pitanje, bojeći se, da se ne bi možda oglušili o Božju zapovijed da se pomaže siromasima.

Prije svega, kad dajete milostinju tim ljudima, znajte da im svojim prilogom nećete riješiti njihovu egzistenciju, ali svaki puta kad njima nešto, od svog suviška ili od drage volje darujete, vi stječete zasluge pred Gospodinom. To ne znači da svakom tko ispruži svoju ruku vi morate nešto dati. To je vaša dobra volja i odaziv na glas vaše savjesti. To je pitanje vaše procjene, vaše savjesti i vaše financijske situacije. Budite sretni kad možete nešto dati jer Isus kaže da je blaženije davati, nego primati. Kad to radite, učinite to drage volje i od srca jer Bog ljubi vesela darivatelja. Ipak, kako što sam rekao, ne morate baš svakome učiniti dobro djelo jer vi nemate toliko novaca koliko ima prosjaka. Kad nekom dadnete milostinju, kad ste dostigli razinu svote koju možete darovati, nemojte se više brinuti. Bog se brine za sve nas pa tako i za prosjake. Ako vi ne možete dati, dat će netko drugi, ali uvijek nastojte činiti dobra djela, bilo materijalna, bilo duhovna.

Molitva i dobra djela dva su vesla kojim upravljamo svoju životnu lađu prema Gospodinu. Svatko prema svojim mogućnostima. Kaže sv. Pavao u poslanici Galaćanima da činimo dobro svima, osobito domaćima u vjeri i neka nam ne dodija činiti dobro jer ćemo u svoje vrijeme uživati plodove svoje dobrote.

don Josip Krpić