U slikarstvu se uvijek nastojalo naslikati slike, a onda je „belle arti“ (lijepu umjetnost) naslijedila „ružna umjetnost“. Više nas nisu zanimale lijepo naslikane slke, nego je u slikarstvu postao trend da ono što je lijepo nema više vrijednosti i uvukla se određena ružnoća u umjetnost. „De gustibus non est disputandum“, rekli bi stari Rimljani, a mi kažemo: „Sto ljudi sto čudi“. Možda je pod tim utjecajem došlo i do „poderane“ mode. Traperice su, i onda kad nisu bile izblijedjele niti poderane, bile nekonvencionalne. One su nekada bile radni kombinezon rudara, kopača zlata na Divljem zapadu za vrijeme „zlatne groznice“. Znali su ljudi da ne mogu iskapati rudu ili obavljati kakav drugi posao u odjeći u kojoj bi išli na slavlja ili na nedjeljnu službu. Dapače, stidjeli su se u javnosti pokazati u odrpanom odijelu jer su držali do svog dostojanstva i do dostojanstva drugih koje bi susretali u gradu ili na kakvoj svečanosti. U crkvu nisu ni pomišljali doći u odrpanoj odjeći.

Reći će netko, druga su vremena. Istina, ali… ne pada nam na pamet otići na svadbu pa čak ni na posao u odrpanoj odjeći. Svatko se želi pokazati u najboljem izdanju. Lijepa haljina, odijelo, cipele, torbica sve mora biti lijepo, opeglano, usklađeno jer nema smisla da nas ljudi vide u svakodnevnoj odjeći pa se onda i tu zna pretjerivati.

Očito je da nam je više stalo do ljudi, nego do Boga, a dogodi se da svojim odijevanjem ne poštujemo ni Boga, ni čovjeka. A na kraju ni same sebe. Možda je to zato što Boga ne možemo vidjeti, ali osjećaj poštovanja ne smijemo izgubiti. Ako kažemo da je Bog naše najveće i najmilije dobro, to se onda mora vidjeti i iz našeg ponašanja. O tome se, naime radi čitavo ovo vrijeme kad govorimo o bontonu u crkvi. Nemam ništa protiv mode. Ni ja nisam imun na nju, ali doista bismo morali imati osjećaj da crkva nije bilo kakvo mjesto. Bog je prisutan na svakom mjestu pa ipak znamo da je crkva povlašteno mjesto, prije svega za nas ljude.

Stoga, bilo bi dobro da u crkvu dolazimo dostojno obučeni. Ne radi se samo o poderanim trapericama koje su danas u modi. Radi se tu i o prekratkoj odjeći koja je nedolična da se obuče u crkvu. Za plažu je prikladna, ali ne i za crkvu. Nije to samo pitanje ženske odjeće jer se može vidjeti i muškarce nedolično i neprikladno odjevene. Ako poštujemo ljude kad idemo na nekakve domjenke, svadbe ili okupljanja, poštujmo i Boga kad idemo u crkvu i proslavimo ga dostojnom i lijepom odjećom. Obucimo se prikladno za svaku prigodu, u društvu i u crkvi. Već sam govorio o toj temi, ali kao ispriku ispričat ću anegdotu o novom župniku, koji je došavši u župu, svake nedjelje kroz mjesec dana propovijedao jednu te istu propovijed. Kad su ga pitali zašto uvijek govori jedno te isto, odgovorio im je: „Nisam primijetio da ste se promijenili.“

don Josip Krpić