Možda svemu tome i ne bih pridavao neki veći značaj da mi se već više osoba nije ispovjedilo da „uporno“ kasne na svetu misu. Tješim ih i govorim im da se samo trebaju organizirati i pet minuta ranije krenuti.

Onda sam, budući da već dva mjeseca prosim za jednu obitelj u potrebi, vidio da neki ulaze u crkvu sve do petnaest minuta nakon što je već misa počela. Ma ne kasne samo žene (djevojke) koje se često optužuje da kasne, nego i muškarci (mladići), kao da bi bio smrtni grijeh ako dođu na vrijeme u crkvu. Ne mogu ja suditi kasni li netko s pravom ili ne, to je pitanje osobne savjesti, ali znamo da je u međuljudskim odnosima kašnjenje „virtus non grata“, to jest nepoželjna vrlina. Ako mi kao ljudi, društvena bića, ne volimo kašnjenje, tada bi se naš odnos prema Bogu, našem najvećem i najmilijem Dobru, definitivno trebao riješiti kašnjenja na misu i na molitvu. Prije svega jer svojim kašnjenjem uznemirujemo druge oko sebe. Reći će ljudi da je to njihova privatna stvar, ali bučni dolazak, a neki i tako dolaze, prekidaju ozračje sv. mise koja je već započela. S druge strane, ako dolazimo na misu, trebamo se na to pripremiti i tjelesno i duhovno. Doista, ako znamo da nam je za dolazak u crkvu dovoljno pola sata, pođimo pet minuta ranije. Možemo uz put nekoga sresti i možda prozboriti riječ dvije. Ako krenemo na „knap“, svaka nam je sekunda dragocjena. Tako se može dogoditi da, želeći ugoditi Bogu, ožalostimo prijatelja jer prođemo kraj njega kao pokraj turskog groblja; ako pak ne želimo uvrijediti prijatelja, može nam se dogoditi da omalovažimo Boga i njegovu važnost u svome životu. Odgojen vjernik ne želi ni jedno ni drugo.

Doista, neka nam ne bude teško doći malo ranije u crkvu. Možemo zauzeti mjesto gdje ćemo sjesti ili se možemo pomoliti. Sigurno nas je netko zamolio da ga pratimo molitvom zbog nekakvog problema koji ima u životu. Možemo se i duhovno pripremiti za svetu misu. Preporučimo se Gospodinu, pročitajmo čitanja, a možda i kakav duhovni komentar, ako imamo vremena. Svašta čovjek može napraviti. ako dođe pet minuta ranije, da bi njegovo sudjelovanje kod mise bilo pobožnije i kvalitetnije. Ako dolaze roditelji s djecom, uče djecu točnosti i možda im ostane malo vremena da pripreme djecu za slavlje svete mise. U božićno vrijeme se mogu u miru pogledati jaslice, a ne da djeca pod misom trče do jaslica da vide „malog Isusa“. Sapienti sat. Inteligentnome dosta.

Autor: don Josip Krpić

Photo by Aphiwat  chuangchoem from Pexels