Već sam pisao o tome kako moliti u zajednici. No, čini se da je ta tema neiscrpna. Mi ne bismo htjeli da naša molitva bude bez ploda pa onda pokušavamo naći prave riječi, pravi stav po kojem bismo sigurno bili uslišani.

Pravilna riječ u molitvi je ona iz Očenaša gdje nas Isus uči da kažemo budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Tražiti volju Božju je uvijek teško, ali je spasonosno. Trebamo znati jedno, da mi kao ljudi malo toga razumijemo u Božjoj naravi i zato nam Isus obećaje Duha Svetoga da nas upućuje u svu istinu (usp. Iv 16, 12-13). Zato se moramo otvoriti djelovanju Duha Svetoga. U Poslanici Rimljanima Pavao piše: „Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.“ (Rim 8, 26-27) Nemojmo se stoga fokusirati samo na svoje misli, da Bogu govorimo što nam treba, kao da on to ne zna. Nemojmo tražiti sigurne molitve po kojima ćemo biti uslišani jer takvih molitava nema. Boga ne možemo prisliti da nas usliši, možemo se samo prepustiti Njegovoj volji. Kad se previše oslanjamo na sebe, a ne na Duha, onda nam se čini da moramo zaslužiti ozdravljenje, milost, milosrđe, a sve je to Božji dar. Događa nam se stoga da iz svog ljudskog razmišljanja moramo puno moliti, a Isus nas upozorava da ne blebećemo kao pogani, koji misle da će zbog puno izrečenih riječi biti uslišani; događa nam se da nastojimo do u tančine izmoliti neku molitvu i da ne propustimo ni jedno slovo, a Isus je rekao da neće u Kraljevstvo nebesko svaki onaj koji govori: „Gospodine, Gospodine!“, nego onaj koji čini volju našeg Nebeskog Oca; može nam se dogoditi da činimo razne geste drugima nerazumljive pa ljudima oko nas odvlačimo misli od Boga i usmjeravamo ih na sebe (treba razlikovati molitvu u zajednici i vlastitu privatnu molitvu); čini nam se da će naša pričest biti vrjednija ako kleknemo na pričest, nego ako stojimo kad se pričešćujemo, a tu je bitna čistoća srca koja nas čini dostojnima da primimo Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu; nekada ljudi iz pobožnosti sklope ruke i stave ih tik do usta pa ih svećenik jedva može pričestiti.

Ne želim ljudima propisivati način ponašanja i moljenja, ali trebamo imati povjerenja u Boga. Mi ga svakako trebamo štovati, poštivati i ljubiti, ali ako previše mislimo KAKO, zaboravit ćemo na bit našeg odnosa s Njime, a to je štovati ga, častiti ga, ljubiti ga i moliti mu se za ono što nam je potrebno. Uvijek mu pristupajmo pobožno i dostojanstveno, ali to neka bude vidljivo Njemu, a ne ljudima oko nas. Otac koji vidi u tajnosti uzvratit će ti. (usp. Mt 6,4)

don Josip Krpić