Na samom početku večeri drugog dana trodnevnice svetoj Mariji Dominiki Mazzarello toplo nas je pozdravio dragi gost, don Stjepan Bolkovac. U istom ugodnom tonu vodio nas je sve do propovijedi. Tijekom propovijedi, don Stjepan spomenuo se važnih trenutaka ove svetice čiji se blagdan uskoro približava. Sveta Marija Dominika Mazzarello toliko je ljubila Krista da je, kad se zarazila tifusom njegujući bolesnu obitelj svoga strica, otvorena srca rekla: „Isuse, ako si ti ovo želio za mene, hvala Ti. Ja ću se truditi i sada svojim životom ljubiti Tebe koliko god mi to moja bolest bude dopustila.“ Sveta Marija nakon duge borbe s bolešću uspjela se oporaviti i uskoro se susreće s Don Boscom s kojim pokreće novi red – Družbu Kćeri Marije Pomoćnice.

Kako u ono vrijeme nije postojalo puno satova, ponekad samo jedan po kući, sestre su međusobno jedna drugu obavještavale o tome koliko je sati. Kada bi koja sestra upitala Mariju koje je vrijeme, ona bi odgovorila: „Vrijeme je da ljubimo Boga.“ Umrla je u 44 godini života, a iza sebe je ostavila primjer mnogim djevojkama jer ju je Bog tijekom njezina kratka života na Zemlji usavršio u jednostavnosti, mudrosti i duhovnom majčinstvu.

Svečanu Svetu Misu don Stjepan je završio jednom zanimljivom anegdotom. Priča je išla ovako: Baka je povela svog malenog unuka u starosti od 5 godina u crkvu kako bi se pomolili pred Presvetim. Tako malen nije znao što treba moliti. Baka mu je rekla neka izmoli jedan Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. Dječak je vrlo brzo završio svoju molitvu i počeo se osvrtati po crkvi čekajući da i baka bude gotova. Tada mu je za oko zapelo crveno svjetlo na oltaru. Pitao je baku: „Bako, kada će se upaliti zeleno svjetlo da idemo kući?“

U životu je svakako potrebno crveno, ali i zeleno svjetlo. Potrebno je prepoznati važnost svakog od tih svjetala i u skladu s njima živjeti.

Za kraj Don Stjepan pozvao nas je da ovaj mir i blagoslov donesemo svojim bližnjima, obitelji i prijateljima.

Autor i Foto : Lucija Drašinac

 

GALERIJA SLIKA