Iza nas je i treći dan duhovne obnove koja je organizirana u našoj župi kako bi se vjernici pripravili za najveći kršćanski blagdan, za muku i uskrsnuće Gospodina Isusa Krista. Svetu misu, nagovor i klanjanje predvodio je župnik u župi sv. Kuzme i Damjana iz Polače – don Josip Radić.

Svećenik je spomenuo jedan zanimljiv citat o anđelima i patnji koji govori o tome kako bi anđeli, kada bi bilo moguće da budu zavidni, to jedino bili Gospodinu na patnji koju je podnio za čovjeka i čovjeku na patnji koju podnosi za Gospodina. Tom je mišlju don Radić uveo vjernike u temu toga susreta koja se tiče proslave Gospodina u nečemu s čime ga, vodeći se razumom i našim ljudskim očima, nikada ne bismo spojili – s patnjom. S patnjom, krvi, izdajom, boli, tugom, sa svim onim tragičnim i crnim trenutcima naših života, a (s obzirom na to da nam je postao sličan u svemu osim u grijehu) i Njegovog života. Takav pristup baca jedno posve drugačije svjetlo na sve one mračne situacije u našim životima koje će Svjetlo Istinsko moći osvijetliti ukoliko počnemo živjeti prema Kristovom nauku. Na tom je putu puno prepreka i padova, no u takvim situacijama poželjno se sjetiti onih koji nam služe kao most između nas i Isusa Krista – svetaca i njihovih života.

Don Radić je spomenuo primjer svetog Augustina i svete Monike čiji život je bio obilježen molitvom za njena sina i njenoga muža. Jednom prilikom sveta Monika je molila biskupa da porazgovara s njenim sinom, da i on pripomogne u tome da Augustin spozna Istinu i počne prema njoj živjeti. Dosađivala mu je s pitanjima i preklinjanjima da učini što ga moli, na što je on odgovorio da se ne brine jer ne može propasti sin tolikih suza i tolike molitve. Njegove su se riječi pokazale istinitima, a život svete Monike i svetog Augustina nama je danas putokaz i ohrabrenje za sve one situacije koje nam se čine bezizlaznima.

U ovim milosnim vremenima, utecimo se u zagovor svetaca koji nam toliko mogu i toliko žele pomoći u našem vjerskom hodu. Ako još nismo, pomirimo se s Gospodinom u sakramentu ispovijedi, imajući na umu da je On onaj koji jedva čeka da se njegov izgubljeni sin/kćer vrati Ocu i molimo Gospodina da nas pripremi i očvrsne za patnju koju ćemo za života morati podnijeti, da nam daruje oči vjere pomoću kojih ćemo je prestati gledati kao teret i početi gledati kao dar koji možemo prikazati i pokloniti Gospodinu.

Autorica: Paula Zujić

Foto: Petra Ćurković

GALERIJA SLIKA