„Istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone“. Riječi su ovo uvodne pjesme kojom je fra Damir Pavić započeo drugi dan duhovne obnove uoči nadolazećeg Uskrsa. Križnim putem prisjetili smo se puta Kalvarije kojim je Krist prošao kako bi pokazao koliko nas ljubi. U istom tonu ljubavi nastavili smo slavljenje svete mise. „Jeste li ikada u životu istinski voljeli?“ Ovo nam je pitanje fra Damir uputio na početku propovijedi, a zatim sam dao odgovor svakome od nas:

Baš kao što je svatko od nas barem jednom u životu osjetio neuzvraćenu ljubav, tako i Isus tijekom cijelog ovog tjedna nailazi na mržnju, neprihvaćenost. A opet, s tolikom ljubavlju govori Židovima. No oni nikako da shvate da je On ljubav koja je s Neba sišla za nas. Kao što Ivan kaže: „Bog je toliko ljubio svijet te nam je dao svoga Sina“, tako nas korizma upravo poziva da preispitamo najvažniju stvar – uzvraćamo li na ljubav Božju ljubavlju. Ovim poticajnim mislima fra Damir je ostavio dubok utisak u mislima i srcima svakog vjernika koji se zatekao danas na svetoj misi. Franjevac koji u mnogim svecima traži inspiraciju, rado citira i svetog Franju Asiškog. Njegovom tako poznatom rečenicom „Ljubav nije ljubljena“, fra Damir pokušava osvijestiti vjernike kako ne uzvraćaju dovoljno na Božju ljubav kojom ih on svakodnevno daruje. S osmijehom na licu, prisjeća se uspomene koju je ponio iz Afrike. Govori nam kako su ljudi tamo toliko sretni da ne poznaju druge molitve osim molitve zahvale. I baš poput tog složnog naroda iz Ruande, poziva i nas na zajedništvo. Kao narod ne smijemo biti podijeljeni. Trebamo biti jedno u ljubavi. S ljubavlju je započeo, a s ljubavlju i završio svoju propovijed ovaj dragi franjevac.

Nakon svete mise uslijedio je nagovor i molitva pod Križem Kristovim. „Toliko toga mi je na srcu i toliko toga vam želim reći, a vremena je tako malo. Onome koji ljubi srcem sve je dozvoljeno jer ne može pogriješiti“, kaže fra Damir, a zatim tu ljubav preslikava na križ koji je otkupio svijet, objašnjavajući da bi svećenici petkom trebali govoriti samo o križu. Ovdje nam daje sliku iz života svetog Leonarda Portomauricijskog, sveca koji je cijeloga života govorio o križu. Jer Kristov Križ je ljubav, a ljubavi možeš natovariti na leđa i nikad je neće biti previše. A opet, kršćani se danas tako boje križa. Bojimo se da nećemo moći ponijeti taj teret. A što je potrebno? Potrebno je samo željeti, a Bog onda čini ostalo. I stoga zagrlimo što prije Križ Isusov i baš poput svetice Gemme Galgani molimo Ga da budemo s Njim u Getsemaniju.

Ovim molitvama priveli smo još jedan dan duhovne obnove kraju, ispunjeni radošću, Božjom prisutnošću, ljubavlju i blagoslovom.

Autorica: Lucija Drašinac

Foto: Andrea Vrljić

GALERIJA SLIKA