Zima je i možda bi nam se moglo činiti da gornju temu ne treba načinjati. Još je daleko ljeto koje donosi mnoge izazove. Ipak, bolje je o nekim stvarima progovoriti i ranije, nego zaboraviti. Stalno nam treba biti na pameti pobožnost i dostojanstvo. To su temelji našeg ponašanja u crkvi. Moda ima svoje zahtjeve, ali isto tako i liturgija ima svoje zahtjeve koje nikako ne treba zaboraviti. Sjećam se da je nekada bio običaj doći u crkvu što ljepše odjeven. Postojalo je „kisno i misno“ odijelo. Jedno se odijelo nosilo za svaki dan, a uvijek se nedjeljom nastojalo odjenuti najljepše odijelo. S jedne strane, ljudi su se željeli prikazati u ljepšem svijetlu pred drugima, ali isto su tako bili svjesni da Bogu treba dati ono najbolje i ono najljepše. Danas, kad nastojimo neformalno živjeti, čini nam se da svugdje možemo doći odjeveni kako nam odgovara, no ipak se držimo nekih normi i važno nam je kako ćemo se nekada prezentirati pred drugima. Dosta se sjetiti vjenčanja kada se nastojimo obući najljepše što se može. Ipak, ta svadbena odjeća često je u opreci sa svetošću mjesta u kojem se nalaze. Ljeti se pravdaju da je previše vruće. Može biti istina, ali i svećenik dolazi odjeven u propisanu liturgijsku odjeću, bez obzira na vremenske uvjete.

Ne želim nikome propisivati kako se oblačiti, ali kriterij pobožnosti i dostojanstva ostaje. Stoga smatram da ipak ne valja dolaziti u crkvu svakako obučen. Trenirke (pogotovo ako su znojne), razderane hlače, kratke i neadekvatne majice, prljave tenisice, sve je to, zapravo, neprikladno. Za svetu misu treba se odjenuti što je moguće ljepše. Ako nemamo drugo, a to je danas teško zamisliti, neka se dođe u čistom odijelu. Tako i na taj način slavimo Gospodina. Isto tako, pravilo pristojnosti zahtijeva da muškarac nema pokrivenu glavu u crkvi. Nije prikladno nositi ni šešir, ni kapu, pletenu ili šiltericu, ni maramu. To je, uostalom, norma bontona. Žene mogu imati pokrivenu glavu, bilo maramom, kapom, ili šeširom. Jednako je i s djecom. Potrebno ih je učiti od malena. Ako su bolesni, sve se može razumjeti, ali ako su zdravi, bilo bi dobro da se drže tih općenitih normi. Na to, naravno, trebaju paziti njihovi roditelji.

Autor: don Josip Krpić

Foto: zupa-svanastazija.com