BRONISLAV MARKIEWICZ   prezbiter, blaženik

Časni: 2. srpnja 1994.

Blaženik: 19. lipnja 2005.

Liturgijski kalendar: 30. siječnja

Bronislav Markiewicz rođen je 13. srpnja 1842. u Pruchniku u Poljskoj, u današnjoj nadbiskupiji Przemysl kao šesto od jedanaest djece gradonačelnika Ivana Markiewicza i Marijane Gryziecka. U obitelji ga odgajaju u čvrstom kršćanskom duhu. Međutim, kasnije za vrijeme gimnazijskih dana u Przemyslu iskusio je kolebanje u vjeri velikim djelom uzrokovano veoma antireligioznim okruženjem koje je vladalo u školi. Ipak, dovoljno ga brzo uspijeva nadvladati vraćajući spokoj i unutarnji mir.

Nakon mature, mladi Bronislav ulazi 1863. u Veliko sjemenište u Przemyslu osjećajući Božji poziv na svećeništvo. Nakon završetka studija, za svećenika je zaređen 1867. Nakon šest godina posla u pastoralu kao vikar u župi Harta i biskupiji Przemysl, želeći se još više pripremiti za rad s mladima, studira dvije godine pedagogiju, filozofiju i povijest na sveučilištu u Lvovu i Krakowu. Godine 1875. imenovan je za župnika u Gacu, a 1877. u Blazowu. Godine 1882. povjereno mu je predavanje pastoralne teologije u Velikom sjemeništu u Przemyslu.

Osjetivši se pozvanim na redovnički život, u mjesecu studenom 1885. putuje za Italiju i ulazi u salezijance s radošću za upoznavanjem svetog Ivana Bosca pod čijim rukama daje prve redovničke zavjete 25. ožujka 1887. Kao salezijanac obavlja različite dužnosti koje mu povjeravaju poglavari i pokušava ih ispuniti s posvećenošću i revnošću. Radi strogog života i različitosti klime, Bronislav se 1889. ozbiljno razbolio od tuberkuloze, tako da su svi mislili da će umrijeti. Ozdravivši od bolesti, oporavak mu teče u Italiji sve do 23. ožujka 1892. kada se uz dopuštenje poglavara vraća u Poljsku gdje postaje župnik u Miejsce Piastowe, u svojoj biskupiji Przemysl.

Uz redovite aktivnosti u župi, Bronislav Markiewicz se u duhu Don Bosca posvetio odgoju siromašne i napuštene mladeži. Zbog toga otvara jedan institut u Miejsce Piastowu u kojem učenicima nudi duhovnu i materijalnu podršku, pripremajući ih za život s odgojem zanimanja u otvorenim školama unutar instituta. Godine 1897. odlučuje osnovati, po toj namjeni, dvije nove redovničke kongregacije inspirirane Don Boscovim duhom, dodajući svoja pravila radi specifičnosti vlastite karizme. Ponovno prihvaćen među kler biskupije Przemysl, otac Markiewicz nastavlja djelovanje kao župnik i ravnatelj instituta kojem daje program Umjerenost i rad (1898). Pokušava dobiti odobrenje svojih dviju kongregacija, pod zaštitom Mihaela arkanđela, sa ženskom i muškom granom. Odobrenje dolazi koju godinu poslije njegove smrti: 1921. Kongragaciji Svetog Mihaela arkanđela (mihaeliti) i 1928. Kongregaciji sestara Svetog Mihaela arkanđela (mihaelite).

Otac Bronislav nastavlja, s odobrenjem i blagoslovom svetog biskupa Ivana Sebastiana Pelczara, svoje djelovanje kao odgojitelj mladeži, siročadi i napuštenih, s pomoći suradnika u čijoj je pripremi i odgoju sudjelovao on sam. Već u Miejsce Piastowe nudi odgojni dom za stotine mladića, dajući se njima u potpunosti. Željan uvijek raditi više u njihovu korist, u mjesecu kolovozu 1903., otac Markiewicz otvara novu kuću u Pawlikowicama kraj Krakowa, gdje više od 400 siročadi nalazi kuću i mogućnost duhovne i profesionalne formacije.

Totalna posvećenost mladićima, herojsko odricanje samog sebe i ogroman posao ubrzo dovode oca Markiewicza na izmak snaga, pogoršavajući njegovo zdravlje već narušeno nemirima u Italiji. Sve ga to ubrzo dovodi do kraja njegova zemaljskog hodočašća, 29. siječnja 1912.

Blaženi Bronislav Markiewicz ističe se velikom ljubavlju prema Gospodinu i bližnjemu, osobito onom najsiromašnijemu, odbačenom, napuštenom i siročetu kojemu se čitav darovao. Duboko je želio primiti još veći broj dječaka i darovati im onu ljudsku toplinu koja im je toliko nedostajala. Ta duboka želja izražena je ovim riječima: „Želio bih skupiti milijune napuštenih dječaka, svih naroda, besplatno ih hraniti i obući njihovo tijelo i duh.“ Ovom imperativu ljubavi, ujedinjenom s njegovim hrabrim izborom za najsiromašnije, ostaje vjeran do smrti, prihvativši sve posljedice koje bi došle tim izborom.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože

koji si u posebno teškim i presudnim vremenima

probudio ljude ispunjene apostolskim duhom,

i koji kao zvijezde pokazuju narodima

put koji vodi u bolju budućnost,

daj, ponizno te molimo,

da tvoj sluga blaženi Bronislav Markiewicz

bude ubrzo proglašen svecem Crkve

na Tvoju slavu i za spas duša,

posebno siročadi i napuštene djece.

Presveta Djevice, čiju je veličinu i moć,

blaženi Bronislav širio s tolikom revnosti i uspjehom,

primi našu molitvu. Amen.

Foto: ascczech.cz