Svako dijete, kao i svaki čovjek s dječjim srcem, s ushitom iščekuje 6. prosinac kada se obilježava blagdan svetog Nikole, a koji prethodnu večer, dok svi spavamo, puni prazne čizmice slatkišima i poklonima. Tu ne prestaje radost jer sveti Nikola rado posjećuje razna mjesta po svijetu kako bi se tog dana mogao podružiti sa svojim najmanjim prijateljima. Tako je jedan od naših omiljenih svetaca odlučio navratiti u Oratorij Dominik Savio i to baš u večernjim satima kada se održava večernji oratorij.

Već u prvim minutama nakon večernje mise dvorana je bila puna do posljednjeg mjesta – sve stolice bile su zauzete, a ostatkom otvorenog prostora teško se prolazilo od ljudi koji su stojeći promatrali zbivanja. Kako su djeca bila puna energije i rijetko tko od njih je mogao mirno stajati (izuzev djece s ponekom godinom starosti koja su uglavnom boravila u naručju svoje mame ili svoga tate), don Ivan Terze, ravnatelj našeg oratorija, preuzeo je mikrofon i zabavljao ih, potičući ih na vikanje, skakanje i pljeskanje. U tome su mu pomogli i naši animatori koji su otplesali dobro poznati salezijanski bounce. Kada je sveti Nikola mobitelom javio don Ivanu da ubrzo stiže, djeca su ushićeno trčala po oratoriju tražeći ga odakle bi mogao doći i glasno ga dozivala.

Neizvjesnom čekanju koje je u očima djece vjerojatno trajalo satima, napokon je došao kraj. Na ulaznim vratima oratorija pojavio se sveti Nikola – glavom i bradom, biskupskom kapom i štapom! Zauzevši svoje mjesto za velikim stolcem, krenuo je razgovarati s mališanima koji su bili puni kreativnih i zanimljivih pitanja. Koliko godina ima sveti Nikola? Kako je stigao u jednom danu posjetiti toliko mnogo mjesta i pričati sa svom djecom? Kako to da je ujutro došao u školu bez brade, a tu večer istog dana došao s bradom dugom skoro pola metra? Siguran sam da ni stariji dio publike nije znao odgovor na ova pitanja i da im je bilo poučno slušati ovog sveca koji je s neprestanim osmijehom na licu odgovarao i pojašnjavao sve nejasnoće. Nakon pitanja uslijedilo je darivanje poklona i slikanje sa svom djecom, od najmlađih do najstarijih, koji su oduševljeni i puni doživljaja i priča odlazili svojim kućama. Nakon darivanja sveti Nikola je pripremio iznenađenje i za prisutne volontere. Osobno iznenađen i obradovan gestom, rado sam se slikao s njim i razmijenio pokoju riječ. Hvala mu što me se sjetio!

Važno je spomenuti i volontere iz našeg omiljenog duhovnog kafića Jedro koji su za sve prisutne marljivo pripremali palačinke punjene čokoladom, keksima i kokosom uz čaše soka i toplog čaja. Iako zbog rada punom parom nisu stigli pratiti program koji se odvijao, i oni su bili okruženi brojnim posjetiteljima kojima je bilo do ugodnog razgovora uz pokoju slasticu, a imali su priliku i osjetiti živu atmosferu i čuti glasni smijeh koji se orio gdjegod je bilo djece – a bilo ih je zaista posvuda!

Sveti Nikola, hvala ti na ovotjednoj posjeti i na ugodno provedenom vremenu uz razgovor, smijeh i poklone. Još važnije, hvala ti na svim dobročinstvima koje si obavljao predajući se Božjoj volji i hvala ti na zagovorima Bogu za molitve koje ti upućujemo. Želim ti sretan put i nadam se da ćeš nam opet doći dogodine!

Autor: Mario Stipčić

GALERIJA SLIKA