Stigli smo i do zadnjega dana trodnevnice koju je predvodio don Mihovil Kurkut, a animirao zbor mladih iz oratorija. Uoči svete mise imali smo priliku čuti nagovor na temu Sloboda po Mariji – razmatranje o slobodi u svjetlu Marijina ‘DA’. Upravo nas je Gospodin na kraju ovog našeg trodnevničkog putovanja odlučio malo prodrmati postavljanjem pravih pitanja na koje odvažno moramo odgovoriti poput Marije.

Posljednji dan priprave za 17. obljetnicu posvećenja naše crkve Svete Mati Slobode Isus nas poziva da odaberemo put kojim želimo poći. Ili bolje rečeno – koga želimo slijediti. Današnje evanđelje nam govori da ne možemo služiti dvojici gospodara. Vrijeme je da se zapitamo kome mi služimo? Koji su naši ideali? Koje su nam vrijednosti na 1. mjestu? Često nam je važna samo površna vanjština: kako ćemo se obući, kamo ćemo putovati za godišnji odmor, hoćemo li imati novaca… Sve su to same po sebi dobre stvari, ali ovdje se radi o mjestu koje zauzimaju u našemu životu. Jesu li nam materijalna pitanja najvažnija na svijetu, jesu li ona glavni predmet naše sreće, sigurnosti i vlastite vrijednosti ili ljubav i puninu tražimo kod Gospodina? Štitimo li njima sami sebe kako nas ljudi ne bi odbacili, kako bi nas voljeli i poštovali?

Kršćanin ne traži vječnost u ovozemaljskom. Njegova štit i obrana ne nalazi se u prolaznom i propadajućem, već u vječnosti. Ugoda nije njegov prioritet. Bog i navještanje Njegove ljubavi glavni su mu postulati u životu. Nije ga briga kakve mu križeve takav put može nanijeti. Kršćanin je pozvan svjedočiti druge vrijednosti. Prave vrijednosti. Vrlo jednostavno – biti drugačiji. Biti svjetlo gdje svjetla nama. To je njegova zadaća. On u križu vidi spas, ne propast. Ipak, kršćanin nije mazohist, ali ne ustručava se krenuti putem svjetovne propasti kako bi zadobio vječni život. Ljubav premu Bogu i bližnjemu jača mu je od svakoga straha, od svake poteškoće. Sve što ima, dijeli s drugima. Svjestan je da što više daje, to više prima. Logika nikakva, ali Bog ga uvijek nanovo iznenadi. Nije mu bitno hoće li se proslaviti njegovo ime. Njemu je samo stalo da se proslavi Ime Gospodnje.

Danas slavimo sv. Martina koji je živio upravo tako. Prvi svetac koji nije umro mučeničkom smrću, a opet je bio mučenik. Zašto? Jer je svakodnevno davao cijelog sebe za druge, kao svi ostali sveci. Neka nam njegov primjer bude putokaz kako živjeti da i mi dospijemo nakon ovog dugačkog putovanja u kraljevstvo nebesko.

Autor: Marino Pleić

Foto: Lucija Drašinac

GALERIJA SLIKA