U četvrtak 2. studenog u zavjetnoj crkvi Svete Mati Slobode svečano euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan, a u koncelebraciji su bili župnik don Ante Vasilj, generalni vikar Jakov Mamić te brojni kapelani Vojnog ordinarijata. Glazbenim animiranjem sve je popratila klapa Sv. Juraj Hrvatske ratne mornarice. Na samoj svetoj misi bili su prisutni i pripadnici građanskih vlasti te vojnih i policijskih snaga.

Homiliju je izrekao vojni biskup Bogdan, dozivajući svima u svijest da nakon svetkovine Svih svetih slijedi spomendan svih vjernih mrtvih, zvan još i Dušni dan. Prve kršćanske zajednice preuzele su građanske običaje starih Rimljana i Grka, ali su umjesto obrednih naricanja i gozbi na grobovima uveli molitve za pokojne s misnom žrtvom. Spomen svih vjernih mrtvih počeo se ustaljivati na početku 11.st. u samostanima klinijevske reforme u Francuskoj, a uskoro je njime bila obuhvaćena sveopća crkva. Zapravo su u samoj srži ovog spomendana temeljne kršćanske istine vjere o zagrobnom životu. Kao što i sam Katekizam navodi „Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu jer ga gledaju ‘kao što jest’”. „Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se nebo. Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najvećeg i konačnog blaženstva” Tumačeći drugu razinu Crkve, biskup je istaknuo čistilištnu Crkvu kojoj pripadaju svi oni koji moraju proći kroz čišćenje ne bi li postigli svetost nužnu za ulazak u vječnu radost, a koja je upravo na Dušni dan u fokusu naših molitava. Čovjek, obzirom na darovanu slobodu može ostati zauvijek udaljen od Gospodina i svih blaženih činjenjem smrtnih grijeha, a bez da se za njih pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav. Majka Crkva je ta koja bdije nad svojom djecom neprestano se utječući Božjem milosrđu jer Bog želi da se svi ljudi obrate i spase. Kao što je biskup istaknuo, ovaj dan nije komemoracija prožeta melankolijom već dan sjećanja ispunjen nadom u ponovni susret, a upravo je polazište naše vjere i nade Kristovo uskrsnuće o kojem se govorilo u evanđeoskom ulomku. Ova misna žrtva bila je posebno prikazana za sve poginule, nestale hrvatske branitelje, vojnike, redarstvenike, kao i sve one nestale i preminule od posljedica obrambenog Domovinskog rata. Život bez okvira i ograničenja, kazao je biskup, duboka je težnja svakog ljudskog bića. Nadalje, žrtva i ljubav hrvatskih branitelja za obranu i izgradnju samostalne domovine trebale bi biti integrirane u sve školske programe kako bi mladi odrastali uz ispravne spoznaje za ljubav prema domovini i domu. Govoreći o važnosti spomen obilježja koja pomažu sačuvati živo sjećanje, biskup je pročitao tekst jednog vojnika upisanog na spomenik s naslovom  „Pismo majci“

Draga majko!

Pišem ti iz, daleka!

Ne budi majko tužna!

Nisam te zaboravio iako se nisam vratio!

Mi nismo znali tko se neće vratiti!

Znaš i sama da smo se morali braniti ili ne bi bilo ni tebe, ni mene, ni Hrvatske.

Ovako, svi smo tu!

Zar nije živa moja slika u tvom srcu?

Zar ti nisam postao junak?

Moja je smrt ostala zlikovcima, a moj život je ostao tebi, ostao domovini i u slavu Božju otišao.

Da majko, to sam ja, tvoj Vlado, Dragutin, Nikola, Danijel, Tomica, Vladimir!

Tvoj sin!

Ali nisi me ni rodila samo za se. Ja sam sada i sin Domovine i Božji sin!

U društvu anđela molim se svetom Mihovilu da obriše suzu s tvog dragog lica.

Ja nisam kažnjen za svoju ljubav.

Ne budi tužna, budi ponosna!

Mene sada čuva Marija, Majka Božja, zaštitnica svih Hrvata.

Moli se za me i voli me, jer sam bio i jesam tvoja sreća i tvoj ponos.

Ne budi tužna majčice, budi ponosna!

Moli Mariju za me!

Budi ponosna!

Moli Mariju … Budi ponosna….“

Nakon svete mise uslijedila je procesija kroz crkvu i kenotaf koji ujedno predstavlja trajni spomen na sve poginule sudionike Domovinskog rata. Kod Piete Croatice položeni su vijenac i upaljene svijeće, a biskup Bogdan predvodio je molitvu za sve one koji su položili život za našu domovinu. Na koncu preostaje vjerovati da ćemo svi zajedno biti dionici vječne radosti jer je to krajnji i istinski smisao naših života. Pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njima!

Autor: Hrvoje Fabrični

Foto: Tomislav Brandt

GALERIJA SLIKA