Iako se danas o bontonu sve manje govori i svatko misli da je slobodan ponašati se kako hoće, podsjetio bih samo na sv. Pavla koji je govorio da mu je sve slobodno činiti, ali da sve ne koristi. Često zaboravljamo na tu činjenicu. Boravak u crkvi traži jedno određeno ponašanje. Kroz nekoliko nedjelja progovorit ćemo o sudjelovanju u pričesti.

Podsjećam da je pričest sudjelovanje u sakramentu Euharistije i blagovanje tijela Isusa Krista. Tu treba dobro razumjeti neke stvari. Puno se ljudi pričešćuje i to je pozitivno. Ipak, dobro se upitati kako se to mi pričešćujemo. Uvijek moramo znati da trebamo ozbiljno i pobožno primiti Tijelo Kristovo. Iako velika većina dolazi na pričest na pobožan način, ipak ima i nekih koji čim stupe pred svećenika, odmah se vidi da i ne znaju čemu pristupaju i koga primaju. Običaj je da svećenik uzme česticu, hostiju, i da kaže: „Tijelo Kristovo“. Na to onaj koji se pričešćuje odgovara: „Amen!“

Te tri riječi sadrže veliku teološku istinu. Kad svećenik kaže: „Tijelo Kristovo“, govori nam da mi primamo samog Isusa Krista, Sina Božjega. Tako postajemo dionici Kraljevstva nebeskog, na čije smo ostvarivanje pozvani. Kad vjernik odgovori „Amen“, on zapravo ispovijeda svoju vjeru u Isusa Krista, našeg Spasitelja jer riječ „Amen“ znači – tako neka bude ili tako je. To je naše priznanje da vjerujemo da je Isus Krist, sin Božji, Spasitelj svijeta. To je ispravan redoslijed. Prvo svećenik govori, a onda vjernik odgovara, i to prije nego primi Tijelo Kristovo.