MAGDALENA MORANO  Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice, blaženica

Časna: 1. rujna 1988.

Blaženica: 5. studenog 1994.

Liturgijski kalendar: 15. studenog

 

Život ove blaženice može se podijeliti u dva dijela: prvi dio kao laički, drugi kao redovnički. Rodila se u Chieriju (Torino) 15. studenog 1847. u jednoj siromašnoj obitelji koja je mogla biti bogata da njezin tata, inače iz bogate obitelji, nije želio oženiti skromnu domaćicu iz Chierija, Caterinu Pangellu. Od njihovih osmero djece, troje su odmah umrli, a Magdalena je bila šesta. Godine 1855. umire joj otac, iscrpljen vojničkim životom. Sljedećeg mjeseca umire najstarija sestra Francesca. Još nakon godinu dana umire i brat Giuseppe: u tri godine, tri lijesa! Lako je zamisliti bol i veliko siromaštvo mame s troje djece. Magdalena je prisiljena prekinuti školu da bi počela raditi: u jednom malom prostoru uz mamu gdje se tkalo od jutra do mraka. Majčin bratić, don Francesco Pangella, vraća Magdalenu u školu brinući se za troškove i daje jedan skroman doprinos obitelji. Blažena inicijativa! Bilo je to kao povratiti uličnu djevojku na najprikladnije mjesto. „Mogla bi postati učiteljica!“ Ima samo 15 godina kada se ovaj san ostvaruje. Župnik u Buttigieri, otvorivši vrtić, povjerava odgovornost inteligentnoj i sposobnoj adolescentici. Dobiva svjedodžbu 1864., i odmah je postavljena kao učiteljica u Montaldu Torineseu. Tu odmah osvaja srca djevojaka i poštovanje cijelog kraja, čak više nego što su joj dali župnik i načelnik. Otkriva izvanredne vještine poučavanja. Za nju se govorilo da je rođena učiteljica: sposobna disciplinirati, jasna i uvjerljiva izlaganja, velikodušna zalaganja. Odmah počinje sa svojim odgojnim umijećem i službom na župnom vjeronauku. Vjeronauk! To će joj biti glavna strast njenog života, sve do zadnjih dana!

Tokom razdoblja u Montaldu provodi posebno bitnu epizodu. Jedan siromašni prosjak, sav prljav i čupav, pada bolestan. Nitko nije imao hrabrosti prići mu. Magdalena ne oklijeva. Unatoč gađenju i riziku od zlih komentara ljudi, pazi na njega i priprema ga za dostojnu smrt. Ne radi se o jednoj sporadičnoj gesti. Već se godinama ima želju posvetiti Gospodinu i bližnjemu. To je do tog trenutka odgađala radi ekonomske situacije u obitelji. Sada kada je sa svojom mjesečnom plaćom mogla majci kupiti malo zemljište, otkriva svoje zvanje. Mama, koja je napokon počela sanjati o jednom mirnijem razdoblju, prima tu vijest plačući. Župnik izjavljuje: „O jadan ja…Bila bi manja šteta za župu i za kraj da su mi uzeli vikara!“.

Zatvara se prvo razdoblje života i njezina dob već je postala problem za ulazak u kongregaciju. Kuda ići? Provodeći jedan dan u Torinu, želi razgovarati s Don Boscom, a šalje je don Cagliero. On će joj: „Sestra u klauzuri? O ne! – odgovori joj – pala bi vam knjiga Reda iz ruku jer ne biste mogli mirovati.“ I postaje dijelom Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Ulazi u Mornese u kolovozu 1878. Prima je majka Mazzarello. Odmah je postavlja podučavati. Godine 1880. posvećuje se Bogu zavjetima i traži od Gospodina milost „ostati na životu sve dok ne dostigne svetost“. Baš u godini kada umire sveta Marija Dominika Mazzarello (1881) prima svoj prvi zadatak: ravnateljica u Trecastagni (Catania). Iz Pijemonta na Siciliju! Morala je biti: ravnateljica, odgajateljica, vjeroučiteljica, medicinska sestra, kuharica… Četiri godine ravna, podučava, pere, kuha, vjeroučiteljica je, ali iznad svega svjedokinja, toliko da djevojke počinju vikati: „Želimo biti kao ona!“ Nakon godine stanke u Torinu gdje ravna kuću u Valdoccu, vraćena je na Siciliju kao gošća, ravnateljica i učiteljica novakinja. Bila joj je povjerena odgovornost za cijeli otok. Pljuštale su molbe biskupa. Ona je odgovarala s darežljivošću, stalno otvarajući nove kuće. Godine 1890. otvara se kuća u Ali Marini (Messina): sjajni svjetionik za cijelu novu provinciju. Majka Morano bila je jako cijenjena od sluge Božjega, kardinala Guarina, blaženog kardinala Dusmeta i njegovog nasljednika, kardinala Francica Nava, koji je baš njoj povjerio cijelo „Djelo vjeronauka“ u katanijskoj biskupiji. Pobožna svetom Josipu i Mariji Pomoćnici, koji je vode k novim ostvarenjima, uspijeva vjerno usaditi karizmu Don Bosca i preventivni sustav. Bila je žena od akcije, žena upravljanja, u isto vrijeme mirna majka. Tadašnji provincijal, don Giuseppe Montaneri potvrđuje: „Imao sam dojam da u njoj vidim svetu Tereziju Avilsku, uvijek gori u ljubavi prema Bogu, ali uvijek u pokretu“. Njezina brojna djelovanja  podržavao je duboki unutarnji život. Ekstremno je ponizna: „Da me Gospodin nije htio kao redovnicu, možda bih sada bila u zatvoru.“ Crpi snagu i efikasnost u molitvi i u stalnom zajedništvu s Bogom: „Dajmo jedan pogled zemlji, a deset nebu.“ Svoj dan počinjala je s Križnim putem. Imala je karizmu utemeljiteljice: otvorila je 19 kuća, 12 oratorija, šest škola, pet azila, 11 laboratorija, četiri samostana, tri katoličke škole, izazvavši svačije divljenje, građanskih vlasti i crkvene hijerarhije. O njoj se govorilo: „Velika žena, izvanredna žena.“ Bila je i izuzetna odgajateljica: kada umire ostavlja 142 sestre, 20 novakinja i devet postulantica.

Pod tumorom, majka Morano umire 25. ožujka 1908. u Cataniji. Kad je umrla, vrhovna poglavarica, majka Caterina Daghero, izjavljuje: „Sa smrću majke Morano, izgubili smo pečat.“ U istom je gradu papa Ivan Pavao II. proglašava blaženom 5. studenog 1994. Njezino tijelo smješteno je u Ali Termi (Messina).

 

MOLITVA

Oče, koji si blaženu Magdalenu Morano obdario

velikom odgojnom mudrošću,

daruj nam po njenu zagovoru

milosti koje te molimo.

Daj i nama radosnu i neumornu ljubav

da se znamo evanđeoski darovati

riječima i životom.

Učvrsti našu nadu,

da te možemo slaviti te s braćom biti

vjerni proroci Krista Isusa.

Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Foto: main-un-ejemplo-confianza.blogspot.hr