Dugo smo se pripremali. Jako dugo. Već su u ožujku krenule prve pripreme, prvi sastanci, prvi razgovori vezani za glavni događaj oratorijske godine. Cijeli naš oratorij bio je uključen u pripremu najvećeg i najvažnijeg projekta za našu župu i oratorij. Uzbuđenje i napetost rasli su iz dana u dan. Odbrojavali smo dane kao mladenci do vjenčanja, kao djeca do završetka školske godine, kao strastveni nogometni navijači do početka Svjetskog prvenstva. Savršeno smo posložili, planirali i dogovorili kako će izgledati naredna tri tjedna. Pazili smo na svaki detalj kako bismo djeci priuštili nezaboravne dane u našem oratoriju koje će pamtiti cijeli život. Tjedni i tjedni priprema napokon su iza nas i konačno smo mogli zajedno uskliknuti – počinje Ljetni oratorij!

Izuzetno motivirani i spremni, s gotovim planovima u našim rukama, konačno smo mogli svoje ideje provesti u djelo. Svi smo to jedva čekali! Riješili smo sve brige oko programa i sad napokon možemo uživati u plodovima našeg rada. Kao što možete pretpostaviti – to se nije dogodilo. Bog je odlučio malo se zabaviti i poigrati s nama i vidjeti kako funkcioniramo kad stvari ne teku onako kako mi želimo. Realno gledajući, život bi bio dosadan kad bi se sve odvijalo prema zacrtanom planu ili ideji, kad bi ljudi bili u mogućnosti utjecati na apsolutno svaku situaciju ili kad ne bi postojala Božja intervencija, tzv. faktor iznenađenja. Upravo on daje tu posebnu draž, osjećaj i napetost našim životima. Kuharskim rječnikom rečeno, faktor iznenađenja životu daje okus. Za naše preživljavanje nužna je voda – tekućina bez okusa, boje i mirisa, ali za ljepotu života potrebni su začini koji će svojom posebnom aromom dati jedinstveni doživljaj našem zalogaju. A zalogaj je uistinu bio velik: Ljetni oratorij. Iako je gotovo kompletan program prošao onako kako smo zamislili, najljepši i najzanimljiviji trenuci plod su malih problema, kušnji, zapreka poput vremenskih neprilika, nedolaska autobusa, rasporeda djece po radionicama. Postoje dva načina kako se suprotstaviti nevolji – kukanje ili borba. Da smo odabrali prvi način, vjerujte mi da ne bih pisao osvrt o prvom tjednu Ljetnog oratorija kroz ovu perspektivu.

‘Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. (1 Pt, 6-7) Biblijski citat koji može poslužiti kao lightmotiv proteklog tjedna. U pojedinim smo situacijama bili nemoćni i jedino nas je Božja Providnost mogla spasiti. Više se nismo mogli oslanjati na vlastite snage već samo na snagu Božju. Kako to obično biva, Bog nas spašava i podučava na najzanimljivije načine. Ovog puta odlučio je djelovati preko svojih najmilijih, a to su djeca. Organizirali smo Ljetni oratorij kako bismo djeci prenijeli svoju vjeru i ljubav prema Bogu i životu, a zapravo su kroz ovaj tjedan oni bili naši učitelji. Kako? Djeca su vrlo jednostavna, ne traže puno, uživaju u onome što im je dano. Nisu im potrebne nikakve strukture ni programi kako bi se osjećali sigurno, ispunjeno i sretno. Djeca mogu uživati i po najvećim vrućinama, potrebna im je samo lopta i radosna osoba koja će se s njima igrati. Ništa više. Uživaju u trenutku. Ne brinu, ne zamaraju se, ne kukaju. Da nije bilo takve djece, mi ne bismo mogli provesti u nezgodnim trenucima sastavni element animacije, a to je improvizacija. Kad smo vidjeli kako su djeca sretna i zadovoljna iako nisu otišla na izlet, iako se nisu upisala u željenu radionicu, iako su žedna i gladna dok čekaju pauzu i ručak, dobili smo taj potreban mir bez kojeg do izražaja ne bi mogla doći ta ključna karakteristika svakog animatora.

Bilo je predivno gledati kako djeca uživaju u aktivnostima koje smo im pripremili. Očekivano, najviše su se radovali igrama, ali i radionicama u kojima su, nadamo se, pronašli svoje nove strasti i hobije. Ipak, moram priznati da mi je najzanimljivije bilo slušati ih i promatrati tijekom duhovnih radionica. Njihova duhovnost ne sastoji se od kompliciranih fraza i ideja, već od jednostavnih rečenica i pitanja u kojima se zapravo krije bit vjere. Ne smijemo ih podcjenjivati nego im dati šansu da se izraze na svoj način i dopustiti im da njihova riječ uđe u naša srca, kao što mi želimo svoju ljubav prema Kristu izliti u njihova. Kroz duhovne radionice i skečeve trudili smo se podučiti ih obiteljskim vrijednostima poput zajedništva i darivanja što su oni odlično primjenjivali u svojim ekipama tijekom natjecanja i igara. Također, djeca su svoje zavidno znanje pokazala i u kvizovima koji nisu bili nimalo lagani. Veoma su pristojna, nije ih potrebno dugo utišavati, za što možemo zahvaliti njihovim roditeljima. Njihova znatiželja i ljubav prema životu me impresionirala. Zahvalni su na malim stvarima, smiju se našim greškicama i propustima i ništa nam ne zamjeraju već se raduju što se i ovakvi nesavršeni trudimo da im bude lijepo i zabavno.

Pišem kao da je Ljetni oratorij završio, a prošli smo tek jednu trećinu puta. To samo govori o tome koliko je bilo sadržajno, poučno, zabavno i iskustveno. Svoje kušnje ne bismo mogli prebroditi da nije bilo osmijeha na dječjim licima, kao i obiteljske atmosfere koja vlada među svim volonterima, animatorima i djecom. Iako se međusobno još nismo stigli bolje upoznati, kroz međusobno pomaganje, brižnost i radost koju svi imamo dok smo zajedno osjeti se obiteljski duh koji vjerno prezentira geslo Ljetnog oratorija ‘Mi smo obitelj’. Kao obitelj živjeli smo zajedno osam sati, proživjeli dobre i loše trenutke, međusobno surađivali, ali se i svađali, da bismo na kraju dana sretni i zadovoljni otišli svojim ‘pravim’ obiteljima. Razmatrajući događaje iz proteklog tjedna, sve više uviđam kako geslo ovogodišnjeg Ljetnog oratorija nije izabrano slučajno. Bog je motiv obitelji dao svakoj osobi pojedinačno s nekom nakanom, željom i smislom. Isto tako, najvažniju odluku ovog tjedna donio sam pomoću refrena himne našeg Ljetnog oratorija koji se preko dječjih osmijeha duboko utkao u moje misli i srce – ‘Kad narastem bit ću dijete!’

GALERIJA SLIKA

Autor: Marino Pleić

Foto: Lucija Drašinac, Ivana Markić, Petra Ćurković