Trećeg dana trodnevnice uoči blagdana Duhova misno slavlje predslavio je fra Marinko Šakota, župnik župe sv. Jakova iz Međugorja, u koncelebraciji župnika don Ante Vasilja. Misno slavlje svojim pjevanjem animirao je zbor mladih Davidias.

Duh Sveti, iako nevidljiv, nerazumljiv, nedokučiv, itekako je prisutan u našim životima. Duh Sveti je poput Sunca koje obasjava sve, a mi smo ti koji spuštamo “rolete” našeg srca i ne dopuštamo da nas svjetlost zahvati, da nam obuzme dušu i tijelo, da nas vodi na svakodnevnim putovima. Mi smo ti koji iz kojekakvih razloga ne dozvoljavamo da Duh Sveti djeluje u nama i po nama. Također, Duh Sveti je poput vjetra koji puše gdje hoće, posvuda, toliko je slobodan da ne poznaje nikakve granice, da ruši svojom snagom sve prepreke. Duh Sveti je poput zraka kojeg udišemo. Često možemo čuti kako svatko od nas postavlja pitanje: kako Duh Sveti ne djeluje u našem životu, odnosno kako može djelovati u našem životu, na koji način se mi zatvaramo ili otvaramo djelovanju Duha Svetoga. Trebamo se prisjetiti da Bog šalje Duha Istine, koji nam otvara oči za istinu, isto tako nam šalje i Duha Tješitelja koji nas uvijek iznova podiže, hrabri, te nam šalje Duha Mira koji donosi mir u srcu, mir s drugim ljudima. No, pred Duhom Svetim zatvaramo se jer imamo krive slike i predodžbe o Bogu i to nam stvara poteškoće da se otvorimo njegovu djelovanju i vodstvu, a isto tako nas zatvaraju i krive slike o čovjeku koje imamo. Duh Sveti nam otvara srce kad pomislimo i shvatimo da je Bog drukčiji nego što ja mislim, puno veći i drugačiji, kao i čovjek, jer čovjek nadilazi sliku koju ja imam o njemu, on je uvijek veći i drukčiji. Upravo nas ta različitost otvara Duhu Svetomu, jer Bog je drukčiji od naših predodžbi, On je trojstveni Bog. Moramo znati da kad god dođemo do neke spoznaje, uvijek ima još i upravo nas to još treba voditi dalje u Istinu. Također, ono što nas zatvara pred djelovanjem Duha Svetoga jest i strah, ali s druge strane moramo znati da je vjera ta koja nas otvara.

Na koncu je ljubav ta koja nas posve otvara i stoga molimo za dar ljubavi. Predajmo svoj život Duhu Svetomu da nas podigne i otvori za puninu. Radimo na sebi, svom srcu, upoznajmo sebe. To je važno kako bismo prepoznali Duha Svetoga. Kako bismo se posve otvorili djelovanju Duha Svetoga, važno je da osluškujemo u sebi ono što dolazi od ljudske naravi, a što od zloduha, koji isto tako postoji i zatvara nas u našem odnosu s Duhom Svetim, te na koncu važno je čuti ono što dolazi od poticaja Duha Svetoga. Važno je da razlučujemo, a to ne možemo ako ne radimo na sebi. Stoga je bitno pogled okrenuti prema sebi, ne prema drugome. Gledati balvan u sebi, a ne trn u drugome jer inače Duh Sveti ne može djelovati u nama. Važno je da svi čitamo tu knjigu koja se zove “JA”.

Upravo je molitva ta u kojoj se otvaramo djelovanju Duha Svetoga, ali ona molitva u kojoj se prepuštamo njegovu vodstvu, molitva u kojoj otvaramo srce. molitva u kojoj moramo vidjeti i sebe, molitva u kojoj preispitujemo sebe, te na koncu molitva u kojoj dopuštamo Bogu da čini što hoće, da On djeluje. Prema tome, to je otvaranje u kojem Duh u nama moli “Abba Oče”. Duh koji u nama govori: “Evo neka bude po Tvojoj riječi.”

GALERIJA SLIKA

Autorica: Ivana Markić

Foto: Lucija Drašinac i Petra Ćurković