Alojzije Orione rodio se u Pontecuroneu (Aleksandrija, Italija) 23. lipnja 1872. Bio je učenik svetog Ivana Bosca, kojemu se uvijek divio i nasljedovao ga kao uzor apostolske svetosti. Još kao učenik sjemeništa u Tortoni započeo je svoj apostolat među mladima. Zaređen za svećenika nastavio je posvećivati sve svoje snage za olakšanje svake vrste tjelesne i moralne bijede, kako bi širio u narodu ljubav prema Kristu, pokazujući kako je ona prisutna u Crkvi, papi i biskupima. Započeo je karitativna djela u mnogim zemljama, osobito u Italiji i Latinskoj Americi, utemeljivši “Malo djelo Božje providnosti” i “Družbu malih sestara misionarki ljubavi”. Nakon života punog napora i patnje, umro je u Sanremu (Imperia) 12. ožujka 1940. Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 16. svibnja 2004.