Od jubilarnog 10. SHKM-a koji se održavao u Vukovaru prošlo je 6 dana. No, čini se da i dalje prebiremo dojmove sa susreta u svom srcu. Na kojeg god sudionika susreta naiđem, na samom početku razgovora dolazi pitanje “Kako ti je bilo na susretu?”, a zatim svatko od nas po nekoliko minuta, nadugo i naširoko, s ushitom i iznimnom radošću prepričava detalje iz Vukovara. I sam osjećam da je susret posebno djelovao na mene, toliko da stalno slušam i pjevušim himnu susreta “Krist naša nada” i nanovo se prisjećam divnih uspomena s proteklog vikenda.

Budući da sam očekivao da će i drugi sudionici susreta biti prepuni dojmova pri povratku kućama, a i kako se pri samom polasku u Vukovar primijetila radost na svim prisutnim licima, s raznim očekivanjima i razlozima odlaska na susret, zamolio sam nekoliko svojih suputnika za nekoliko kratkih izjava. Pred sami polazak bilo je raznih očekivanja…

„Dosad sam bio na tri SHKM-a i svaki put sam iznova bio zadivljen atmosferom na susretima pa sam i ovaj put odlučio ići. Isto tako, nikad nisam bio u Vukovaru, što je još jedan od razloga mog dolaska.“ (Josip Iljkić)

„Prvo se nisam htjela prijaviti, no na kraju me prijateljica uspjela nagovoriti i posijati tu želju u moje srce. Osjetila sam poziv da trebam doći.“ (Ivka Ćaćić)

„Očekujem da ću upoznati dosta zanimljivih ljudi, steći nova poznanstva, otvoriti srce da mogu činiti dobro. Nemam prevelika očekivanja, ali otvoren sam za nove stvari.“ (Ivan Martić)

„Nemam često prilike na putu moliti pa mi je drago da ćemo se moći moliti zajedno.“ (Željko Bamovec, vozač)

„Očekujem da će na susretu biti dobra atmosfera, da ćemo mnogo moliti, da će biti lijepo i vidljivo zajedništvo uz puno pjesme i da ćemo se prisjećati svojih najmilijih.“ (Karla Bartolić)

„Prvi razlog za prijavu na susret mi je hodočašćenje te Vukovar kao grad koji je mnogo pretrpio. Mislim da ćemo svi, i na nebu i na zemlji, biti udruženi zajedno u molitvi, kao vapaj za našu zemlju i za bolje sutra.“ (Martina Jogunica)

„Kao voditelj autobusa ne osjećam se pod stresom jer imam ljude kojima samo treba pokazati prstom što da rade, svaka im čast. Jako sam zadovoljan ekipom!“ (Siniša Kovačević)

Usput sam htio provjeriti i koliko su naši hodočasnici uistinu pripremljeni za susret te kako razmišljaju po određenim duhovnim temama, stoga su mi navodili i svoje omiljene citate iz Biblije ili svog omiljenog katoličkog sveca ili sveticu.

„Najdraža misao iz Biblije mi je „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ (Luka 21, 19) Potiče me da ne odustajem od ljudi i da ljubim svakog čovjeka kojeg mi je Bog postavio na put.“ (Mirjam Jurković)

„Jako volim Psalam 91. koji se zove „Pod Božjim okriljem“. Pokazuje mi kako će Bog uvijek biti uz mene bez obzira što mi se dogodilo.“ (Iva Renić)

„Najdraži svetac mi je sv. Ivan Pavao II. Podsjeća me na mog djeda, ima tu toplinu i on je kao otac svima nama na zemlji. U obitelji smo se molili za njegov zagovor koji nam je uslišao.“ (Ana Marija Jurković)

„Moj najdraži svetac je Don Bosco jer se bavio mladima i vodio ih je na put spasenja i micao ih s lošeg puta.“ (Karla Bartolić)

Sve u svemu, raznim smo povodima došli na ovaj susret. No kakvi su bili dojmovi nakon samog susreta, pri povratku našim domovima? Što hodočanici misle o domaćinima koji su nas ugostili i bi li htjeli ići na sljedeći SHKM koji se održava 2020. godine u Zagrebu?

„Bilo mi je drago vidjeti toliko mladih iz cijele Hrvatske i ovakvi susreti trebali bi se održavati svake godine! Općenito bi se mladi trebali više okrenuti Bogu. Svi ste mi vi u autobusu dobri, nemam nijedne primjedbe na vas. Svidjelo mi se što ste svi veseli, pjevate, puni ste elana i jako ste kulturni. Želim vam sve najbolje i da se što više družite!“ (Željko Bamovec, vozač)

„Stvarno sam zadovoljan susretom, prvenstveno se ja osjećam obnovljeno. Isto to vidim i po drugima koji su sa mnom u autobusu i koji donose jedno lijepo iskustvo, posebno iz obitelji u kojima su boravili. Vidio sam radosna lica mladih, lica mladih koji mole i koji su zainteresirani za duhovne stvarnosti, ali i mlade koji nisu navečer išli u kafiće nego direktno u domove domaćina. Na ovom susretu najviše me je obnovilo i obradovalo kada sam vidio mlade kako mole i kako su radosni.“ (Josip Tafra)

„Najviše mi se svidjela procesija od groblja do grada, zbog starijih ljudi koji su bili uz cestu i kojima se vidjela radost u očima što vide toliko nas mladih. Možda misle da mladi danas samo puše, piju i drogiraju se pa im je ovo pružilo nadu da imaju ostaviti kome ovu zemlju koju su stvarali oni i naši očevi. Sveukupno, u Vukovaru mi je bilo odlično! Svi ti ljudi su se zadnjih godinu dana pripremali za to i dali svoje vrijeme da bi nama bilo ugodnije i bolje, nemamo im što zamjeriti. Domaćini su bili odlični, kao da smo stari prijatelji i da se odavno znamo!“ (Philip Lonjak)

„Najdraža mi je bila misa u nedjelju. Bilo mi je drago vidjeti silne raznolike zastave po kojima sam razaznavala iz kojih su sve krajeva došli mladi.“ (Brigita Rajič)

„Svidjelo mi se to što se ujedinilo 30000 mladih s jednim ciljem, a taj je slaviti Gospodina i pokazati Hrvatskoj da ima nade koja je upravo u mladima.“ (Mirjam Jurković)

„Mislim da je ekipa predobra, svi su veseli i radosni i u svakoj osobi mogu pronaći Isusa. Moram reći da je na SHKM-u uvijek predivno, pogotovo kada se mladi okupljaju, pjevaju i plešu, sve za Gospodina. Toliko mladih koji su tako okupljeni u jedinstvu, jedinstvu Crkve.“ (Ana Marija Jurković)

 „Sve je bilo vrhunski, na profesionalnom nivou i do detalja. Tako sam zadivljena! Mislim da su poruke nade pisane na kruhu bile pun pogodak. Ovaj susret djelovao je na mene kao sito, rešeto. Shvatila sam da se često opterećujemo nepotrebnim stvarima i kako je važno prizemljiti se te biti ponizan i skroman, a ne kako se odijevamo ili koliko obilno jedemo. To bi i trebao biti cilj svakog vjernika.“ (Martina Jogunica)

„Iskreno, trebalo bi mi još tri ovakva susreta. No, vidi se promjena na meni. Možda zato što sam tvrd i treba mi još malo da se prepustim. Malo više i dublje razmišljam o nekim stvarima.“ (Noel Bagić)

 „Domaćini su mi se jako svidjeli. Bili su iznimno pristupačni, brinuli su se o nama i pomagali nam u svemu.“ (Kristina Jurković)

„Pamtit ću prvenstveno nove ljude koje sam upoznao, slavlje u subotu navečer u Vukovaru, sliku ogromne rijeke mladih kako se slijeva po gradu, misu u nedjelju, fotografiranje s fra Marinom Karačićem te obitelj koja nas je predivno ugostila!“ (Ivan Martić)

„Naravno da bih išla na sljedeći SHKM, povela bih sa sobom prijatelje i da je susret na kraju svijeta! U Vukovaru su se ljudi tako napatili i posljedice se vide i dan danas. No ljudi su bili tako presretni kada su nas vidjeli u povorci, čak je jedna žena poželjela da je u Vukovaru svaki dan kao što je bila ova nedjelja!“ (Monika Kukolj)

Nakon susreta javile su mi se dvije hodočasnice koje su, prepune dojmova i iznimno nadahnute, odlučile podijeliti svoj cjelokupni dojam o susretu.

 „Vukovar iz malo drugačije perspektive. Kadrovi koje je moje skromno oko uočilo na ovom divnom susretu i, eto, moralo je biti zabilježeno.

Na početku ovog putovanja pitali su me: „Koja su tvoja očekivanja od ovog susreta? Što želiš ponijeti natrag sa sobom? Ideš li s nekom posebnom namjerom?“

Iskreno, u tom trenutku nisam znala što da odgovorim jer nisam niti znala što da očekujem, kako sve funkcionira, što se tamo zapravo radi. Bio mi je prvi susret, ali Bog se pobrinuo da mi bude i najbolji. I neizmjerno mi je drago što sam otišla upravo na ovaj susret u Vukovaru. Grad heroja. I nisu ga mogli bolje opisati. Grad koji je prije samo 20 godina vidio najgore od ovoga svijeta, razaranje i teror, neopisivu tugu i bol kakvu nikada neću moći pojmiti. Grad koji je odolijevao napadima, čuvao svoj narod do zadnje kapi krvi i znoja. Taj grad se uzdigao iznad svega i ove godine je bio pravi dom nečemu ovako prekrasnome. Tisuće i tisuće mladih su se okupili u tome gradu i sa sobom donijeli smijeh, radost i ljubav kakva se ne viđa svugdje. Ta ljubav je izgradila Vukovar iz pepela prije 20 godina, a u ova 2 dana smo ga mi ponovno izgradili ovim susretom. I to je ono što sam ponijela natrag – nadu i vjeru u ljubav, ljude i njihove priče, njihove živote. Nadu da se i iz boli može roditi nešto ovako lijepo. Vidjela sam Vukovar okom objektiva, ali sam ga osjetila srcem.

Hvala ti na tome, nikada nećeš biti zaboravljen! Marija Zora Mišković

„Nisam prvi puta bila na susretu mladih, no ovo mi je bio prvi puta da sam bila voditelj skupine iz svoje župe. Prihvatila sam tu ulogu iz razloga da Kristu na taj način prikažem posebnu žrtvu za zahvalnost na svemu što mi je u životu pruženo. Bilo je to jedno prekrasno iskustvo koje svakako želim ponovo proživjeti. Vodeći svoje mlade, moleći i pjevajući s njima u prisustvu ostalih 30 000 ljudi osjetila sam toliku povezanost s Bogom da je riječima neopisivo. Emocije su bile neizbježne. Vukovar je mjesto koje nakon rata ponovo odiše ozračjem mladih koji šire radost, mir i sreću. Blagoslov je imati priliku biti dio toga i želim samo da je više ovakvih susreta.“ Karla Bartolić

Nekako je bilo očekivano da će dojmovi i izjave biti redom sve pozitivne, da će svi reći kako im je bilo lijepo i krasno, stoga se ovaj članak na prvu uopće ne čini posebnim. No, ovo pokazuje da ipak ima mladih ljudi, studenata, pa čak i srednjoškolaca, koji ozbiljno i jako zrelo razmišljaju o duhovnim temama. Da Crkva i vjera nisu nepoželjne teme, može se zaključiti i po Vukovarcima koji su cijeli vikend imali osmijeh od uha do uha jer vide horde mladih koji otvoreno i po ulicama slave Boga, a pogotovo kada se u sav glas molila krunica ili su se pjevale katoličke i domoljubne pjesme.

Dodatno, iako je riječ o mladima koji su se rodili tijekom ili poslije Domovinskog rata pa su o njemu mogli čuti isključivo iz udžbenika iz povijesti ili iz priča njihovih predaka, ova mladež je itekako svjesna uloge tog rata, a pogotovo kroz što je prolazio Vukovar i kako je to utjecalo na sami grad i njegove građane. Vukovarci su uistinu dali sve kako bismo mi mladi danas imali najbolji mogući život u Hrvatskoj. Ti ljudi, iako puni radosti i pouzdanja u Boga, i danas itekako trpe posljedice rata, bilo da je riječ o materijalnom gubitku, bilo o gubitku svojih najbližih. U znak zahvalnosti, a i zbog iznimnog djela kojeg su učinili, važno je da zapamtimo i nikada ne zaboravimo Vukovar!

Sve ovo u potpunosti se uklapa sa sloganom susreta. Ipak ima nade za bolje sutra u našoj domovini, a pogotovo ima nade u mladima. A odakle nam nada i utjeha? Kratko i jednostavno: u svakom dijelu svog života, u svakom trenutku naše svakodnevnice, treba se pouzdati u Krista i ići njegovim stopama, kamo god to odvelo i kako god to ispalo. Krist je naša nada!

Autor: Mario Stipčić

Foto: Marija Zora Mišković