U ponedjeljak, 22. 5. u kasnovečernjim satima, autobus pun radosnih duša uputio se u smjeru Torina hodočastiti na izvore salezijanske duhovnosti povodom blagdana Marije Pomoćnice. Putnici svih generacija, okupljeni oko Don Boscove karizme, s nestrpljenjem su iščekivali početak ne toliko kratkog putovanja. Osnovnoškolci, njihovi roditelji, animatori srednjoškolci, volonteri studenti… lijepo i šareno društvo, vođeni salezijancima Josipom Tafrom i don Ivanom Terzom te sestrom Jelenom Kolar, spremilo se provesti dva dana na mjestu gdje je sve počelo…

 

Jutarnje zrake sunca probudile su nas dok smo krivudali cestom uz polja koja marljivo obrađuju stanovnici sela razasutih po brežuljcima ovog dijela Pijemonta. U jednoj od takvih marljivih, ali siromašnih seoskih obitelji rodio se 1815. godine Ivan Bosco. Ubrzo smo stigli i rastegli noge nakon duge noćne vožnje te se okrijepili doručkom u sjeni stabala, gledajući jedinstven prizor salezijanskog centra s veličanstvenom bazilikom podignutom na mjestu rodne kuće našeg omiljenog sveca. Dok je pijemontsko sunce podizalo toplinu, i naše su duše zagrijavali prizori u tom malom mjestu koje se danas zove Colle Don Bosco. Kuća u kojoj je živio od svoje druge godine, kada je ostao bez oca, trošna soba u kojoj je usnuo san u devetoj godini kojim mu je navješteno životno poslanje odgoja mladih, kuća u kojoj je sa svojom obitelji živio njegov brat Antonio, danas pretvorena u muzej seoskog života iz onog doba, muzej predmeta sakupljenih kroz godine iz salezijanskih misija iz svih krajeva svijeta, još jedna mala crkva, kip svete i požrtvovne žene, Don Boscove mame Margarite, uz mnoge crtice iz Don Boscova života koje nam je ispričao don Ivan, dale su nam sliku kako je izgledalo njegovo djetinjstvo i kako je velika priča svetosti uspjela izrasti iz ove male, a tako velike seoske kuće.

 

Nakon što smo slavili misu u gornjoj bazilici (da, postoje dvije crkve, jedna iznad druge) uputili smo se dalje, jer bilo je još mnogo toga za obići pred nama. Vidjeli smo tako i kuću u kojoj je živio i umro sv. Dominik Savio te gradić Chieri u kojem je Don Bosco proveo 10 predivnih godina svoje mladosti, marljivo radeći da zaradi za život, školujući se za svećenika, savjesno učeći, te skupljajući iskustva i poznanstva koja su formirala njegovu izvanrednu osobnost. Stigavši i u Torino, sutradan smo obišli mnoge crkve koje su igrale važnu ulogu u njegovu životu: crkvu gdje se posebno utjecao Gospi u teškim trenucima, gdje je pokopan njegov ispovjednik sv. Josip Cafasso, crkvu gdje je susretom s Bartolomeom Garelliem i prvom zdravomarijom nastao salezijanski oratorij… Posjetili smo i torinsku katedralu svetog Ivana Krstitelja u kojoj je pohranjeno legendarno torinsko platno.

 

Obišli smo naravno i Valdocco, torinsku četvrt u kojoj se razvio prvi oratorij, mjesto gdje je Don Bosco proveo najviše vremena, veličanstveno zdanje u kojem je svojedobno živjelo 1000 dječaka, prostorije u kojima je živio, pisao, ispovijedao, kapelicu Pinardi, crkvu sv. Franje Saleškog u kojoj je svojedobno Don Bosco pronašao sv. Dominika Savia metar uzdignuta od zemlje, nakon što je proveo cijelo prijepodne u zahvaljivanju nakon mise pred svetohraništem. Iako nas je većina tamo bila prvi put, zbog duhovne blizine Don Bosca i Marije Pomoćnice, preko salezijanaca i Kćeri Marije Pomoćnice, mnogi smo se osjećali kao doma, što je i bio Don Boscov cilj. Da shvatimo da je naš dom tamo gdje su Isus, Marija i naši prijatelji. Ovim impresivnim prostorom dominira bazilika Marije Pomoćnice, veličanstvena crkva koja je čak i mene, koji nisam neki ljubitelj arhitekture, ostavila bez daha. Kako nam je ispričao Mario Bobić, jedan od brojnih naših bogoslova s kojima smo se susreli i koji su bili naši vodiči, Don Bosco je htio da njegovi dječaci, koji su većinom živjeli teškim, siromašnim i beznadnim životom, po dolasku u oratorij i u ovaj Marijin dom, dožive raj na zemlji, osjete koliko ih Bog voli i kolike lijepe i velike stvari im želi darovati. Upravo takav efekt raskoš ove bazilike je ostavila na mene. Jednostavno uživanje u Božjoj prisutnosti, veličini i ljepoti.

 

Vrhunac našeg hodočašća bila je svečana sveta misa koju je slavio vrhovni poglavar salezijanske družbe don Angel Fernandez Artime, a na kojoj su sudjelovali predstavnici svih tridesetak grana salezijanske obitelji. Na njoj smo, Bogu hvala, iz prvih redova mogli slaviti Isusa i zahvaljivati Gospi na svim divnim i velikim djelima koja je učinila kroz svetog Ivana Bosca i koja i danas čini po svima nama koji smo dio ove velike obitelji. Poslije mise uslijedila je procesija nekoliko desetaka tisuća ljudi oko cijele četvrti s predivnim Marijinim kipom, završni blagoslov te noćna vožnja kući.

 

Nakon svega, radosno možemo posvjedočiti da je bilo predivno vidjeti ova jedinstvena mjesta, posebna za svakoga tko ima veze sa salezijancima i Kćerima Marije Pomoćnice, ali i za cijelu Crkvu. Uvjeriti se iz koliko se sitnog sjemena moglo roditi toliko velikih djela, svetih pojedinaca, dotaknutih ljudi (među kojima smo svi mi) i što je najvažnije, spašenih duša. I to sve iz jedne male seoske kuće, od jednog malog siromašnog dječaka, samo zato što je prihvatio Božji poziv, stavio sve u njegove ruke i pouzdao se u Mariju. Koliko god veličanstveno, to je bio samo početak, a na nama je da postanemo neki novi Dominici Saviji, neki novi Mihovili Rue, neke nove Marije Mazzarello, da svjedočimo Božju ljubav mladima i svojim „da“ postanemo Božje oruđe ljubavi. Kako je i sam Don Bosco rekao, pouzdajte su u Mariju Pomoćnicu i vidjet ćete što su čudesa!

GALERIJA SLIKA

Autor: Tomislav Kaurloto

Foto: Lucija Drašinac